Jump to content
Sign in to follow this  
denoM

Napisi Nesto

Recommended Posts

Ovdje napisite neku vasu pricu .... knjizevno djelo.
Nije vazno jeli to sastav za pismenu iz bosanskog ili nesto drugo .... vazno je samo da ste to vi napisali.

Evo jedan iz skolskih dana .... Napisano u IIIsrednje na posljednjoj pismenoj iz bosanskog jezika.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jos jedan od mene .... ;)
Kritika/pohvala/ocjena pozeljna. ;)
Ovaj rad kod profesorice nije bas najbolje prosao ali to je vjerovatno zato sto nema smisla za humor. :unsure:
Isto napisano u IIIsrednje.

Nepre

Share this post


Link to post
Share on other sites

Evo mog rada iz sedmog razreda (prije 2 godine "nastalo") :rolleyes:

Bosno I Hercegovino, hrabra si, ponosna i lijepa

Prelijepa si moja domovino! Noci snene pod tvojim poljima mehki su pokrivac majcinom rukom ususkan. Livade tvoje mirisne su poput grudi djevojke jutarnjom rosom umivene.
Jutarnje sunce, blago donoseci zivot i radost, razastire svoje zrake ravnicama, polaho se penje brezuljcima, plovi prekrasnim planinama i naposlijetku se gasi na krajnjem zapadu sisteci ljutito kao da ne zeli napustiti taj nabujali predio moje Bosne. Takvu opcinjenost osjeti i svaki stranac koji u Bosnu dodje.
Bilo ljeto ili zima u ovoj, vijekovima tlacenoj grudi, svatko nadje za sebe zadovoljstvo i srecu. Rijeke Una, Vrbas, Bosna i Neretva, zile kucavice, svezale su srca mnogih ljudi za svoje ciste tokove pa im ne odolijevaju i ponovno se vracaju. Planine Bjelasnica, Jahorina, Vlasic u zimskim danima su radost mnogih ljudi.
Pupoljak ruze tek orosene, je mladost moje domovine. Lijepa perspektivna i puna elana cuva obraz svoje domovine, gdje god da se nadje. Mladi ljudi moje domovine obaziruci se na proslost, gradeci sadasnjost, smjelo hitaju u buducnost.
Svako jutro kad se probudim duboko udahnem cisti zrak moje mirisne Bosne i Hercegovine. I gdje god da me zivot odnese, svoju Bosnu i Hercegovinu nosim u srcu.

:rolleyes:

i de ti reci da nisam BILA patriota :lol: (ovo je bilo na onu temu Domovina u mom srcu )

Share this post


Link to post
Share on other sites

jos jedan iste te godine :)

Bosna


Lijepa je moja domovina. Svaki njen kutak ima nesto posebno zadivljujuce.
Zaplovi sa mnom niz opjevanu Drinu, njene duboke kanjone. Zaplovi neretvom i obidji ljepote divnog Mostara. Baci pogled sa starog Mosta prema Neretvi i sjecaj se. Sjecaj se ljepote moje domovine koja nikad nece isceznuti.
Svrati u srce moje domovine u seher Sarajevo. Teferici i asikovanja na Bembasi, Vrelu Bosne, sarenilo poznate Bascarsije kuckanje zanatlija nece te ostaviti ravnodusnim. Kad zacujes glas mujezina koji kao ptica dodirne svako srce, na dusi ces osjetiti cudnu toplinu koju samo mozes osjetiti u Bosni.
Sjeti se Une rijeke ljepotice koja svojim bisernim kaskadama upotpunjuje ovu beskrajnu ljepotu.
U proljece moja Bosna beharom okicena bijela i lijepa kao nevjesta. Bosna kao najljepsi cilim iztkana hiljadama cvijetova, umivena ljubavlju momackom i djevojackom. Nigdje nema ovoliko mirisnog i opojnog cvijeca kao u njoj.
Jednog takvog proljeca dok su behari mirisali Bosnom proli se krv po njoj. Zadrhta tad moja Bosna, zadrhtase ljudi u njoj. Ljepota poce da blijedi i nestaje. Htjedose da joj dusu uzmu da njenu ljepotu izbrisu. Ali ona se nije dala. Ponekad bi posustala ali bi se dizala jaca prkosnija i ponosnija.
Hiljade zlatnih cvjetova obasja Bosnu vratise joj sunce, ljepotu, mladost vratise joj dusu. I ona opet zasja istim sjajem puna sevdaha i svjetlosti.
Evo opet je proljece. Ponovno cvjetaju behari. Svuda se cuje pjesma. A moja Bosna ljubavlju nasom natopljena, gorda i ponosna ide dalje..

Share this post


Link to post
Share on other sites

LOVACKA PRICA



Cjelu noc spavao nisam,ono sto bi inasan rekao ni tren'o.Jos kao djecarak od svojih 12-13 godina uvjek sam sa svojim Babom isao u lov tako da je jesen u meni uvjek budila neki cudan osjecaj i sjetu.Prevtam se u krevetu lijevo,desno pa pogled luta na sat koji je u tisini moje sobe kucao tako da sam mogao jasno cuti kazaljku koja otkucava sekunde.Pogledam a ono tek 11.sati pa mi pomalo krivo sto nije pet sati ujutro pa da krenemo.Lagani jesenji povjetarac pomalo duva i vani se cuje zamor pasa a nas lovacki ker kojeg smo odmilja zvali Cigo laje i zavija kao da i on zna da je nedelja i se sutra ide u lov.U tome slatkom razmisljanju i od silnog uzbudjenja sta ce sutra da bude u lovu zaspao sam toneci u san uz zvuk juga koji je zavijao vani.Mama me probudila rano ujutro i dozivajuci me svojim tihim glasom da ustanem rece mi:hajde ustani Babo te pita hos ici sa njim?Trznuo sam se i skocio i rekao:hocu,hocu,reci mu da neode bez mene.Mama se smijala i usput mi dobaci;da treba u skolu nebi tako skocio.Spremili smo se a vec su kod starog stigla jos dva lovca koja su trebala da idu skupa sa nama na zborno mjesto.Cim sam usao u dnevni boravak pozdravio sam se sa njima a oni su pijuckali kaficu i uz razne price i lovacke zafrkancije koje sam ja tako rado slusao planirali gdje cemo loviti i kojim terenom cemo ici.
Spremili smo se i izasli vani a psi koji su bili svezani za ogradu su znajuci da idu u lov toliko lajali da su probudili sve komsije oko nase kuce.Nosio sam lovacki rusak koji je bio pun hrane i kafe tako da sam jedva hodao a lovci su me zafkavali jesam li ja to vec nesto ulovio ili sam Cigu strpao u ranac.Stari je doveo Cigu na lancu tako da sam ga ja vodio a posto je bio veoma jak on me vukao za sobom tako da sam morao ici brze nego sto sam mogao.Bio je mjesec Oktobar i jesenjska jutra su bila prekrasna.Nekako se vjetar smirio a mi smo lagano nestajali u pomracini i isli prema zbornom mjestu.U daljini se mogao cuti lavez pasa i vidjela su se svjetla koja su sijala iz kuca koje su bile prosute po nasim Krajiskim brdima.Zora se lagano prostirala i sarala nebo tako da se na nebu ocrtavala plavo-bjelkasto sarenilo.Isli smo polako a ja sam slusao svaku lovacku pricu koju su lovci uz cigarete i dim pricali sa tolikim zarom da bi i svaka laz postala istina.Stigli smo na zborno mjesto gdje se nalazilo vec dvadesetak lovaca i veliki broj lovackih pasa tako da se od njihovog laveza nista nije moglo drugo ni cuti.Usli smo u kucu i skoro svi su bili tu a u ocima im se vidjela radost sto su skupa tu i sto ce se druziti uz lov cjeli dan.Bili su to vecinom stariji ljudi kojih nazalost danas vise nema a ja ih se sjetim sa nekom sjetom i tih vremena u kojima smo svi bili nekako sretniji i bez ikakvog opterecenja.Krenuli smo u lov i cim smo dosli na teren gdje se trebalo loviti pustili smo pse.Samo nakon nekoliko minuta zacuo se lavez pasa koji su tjerali lisicu a u daljini i jutarnjoj tisini se samo cuo njihov zov koji se prelivao po brdima i sumama.Sunce se polako naziralo iza brda i pocelo da obasjava Krajisko nebo tako da gledajuci taj prizor covjek nemoze da ostane ravnodusan i da se nedivi jutru koja su kod nas nekako drugacija i svjetlija.Gledajuci sa brda u dolinu punu magle covjek bi pomislio da je to snjeg i da mozes skociti u njega dok se sunce obasjava iznad brda.Lovili smo cjeli dan i prepjesacili veliki teren a mnogi lovci koji su vec bili u poodmaklim godinama iako su bili stari nisu osjecali umor.Uz rucak smo se opet svi okupili i uz pjesmu i razne lovacke price rucali i dogovorili se kojim terenom da nastavimo dalje.Naravno svako je falio svoga lovackog kera da je najbolji iako su svi bili dobri a moj Cigo kao da je razumio o cemu se prica veselo je naculio usi i jeo hranu koju sam mu davao.Lovili smo sve do sumraka i lagano se rasuli po Krajiskim brdima a svako je sa sobom ponio jedan lijepi trenutak i pricu koju ce nositi sa sobom sve dok zivi.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Denom, drugi tekst ti je cool, stvarno ;)
Napisi jos nesto od svojih radova, zanimljivo je citati.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hvala Hugolina. ;)
Evo jedan kraci tekst ....


Neki novi klinci


Jednom davno,mo

Share this post


Link to post
Share on other sites

ovaj covjek sto ima mozak i spiku...halal mu kotac...skidam kapu jarane...cekajte dok ja svoje eseje skupim,pa cete plakati ko kisna godina...

jarane kad cemo na tu kafu :P ...tuzicu te balasu za plagiranje :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hvala kolegice. ;)
Hej, polako .... Nemoj me optuzivati za plagijat.
Ovaj tekst sam napisao kada sam poslusao Djoletovu istoimenu pjesmu i nakon sto mi je bivsa cura rekla da joj je to omiljena pjesma tog pjevaca ( ma sta pjevaca .... legende ).
....
Ma ici cemo na kafu ali znas i sama da nemam vremena u zadnje vrijeme.
U zadnje vrijeme samo radim , ucim ( treba polagati skolu pa na fax ) , citam ....

Share this post


Link to post
Share on other sites

"Zivot mi je protumacio knjige"


Kao maloj djevojcici roditelji su mi cesto citali bajke. U svakoj sam neizrecivo uzivala i zamisljala sve te princeve, princeze, bljestave balove, masu neobicnih ljudi i fantasticnih dogadjaja. Tako je knjiga postala moj najdrazi i najbolji prijatelj...

Mislila sam da je sve u zivotu lijepo i carobno kao u bajkama. Glavni likovi predju niz prepreka i na kraju, naravno, izlaze kao pobjednici i zive sretno do kraja zivota. Tad sam mislila da je zivot samo zabava, igra i beskrajna sreca. No, danas stvari gledam drugim ocima. Shvatila sam da se za sve na svijetu treba boriti te pronaci cilj koji bi nas pokretao i truditi se da ga nikad ne izgubimo. Zivot je vuk, nemilosrdan i krvolocan, pa ako i sami ne budemo vukom, porazit ce nas.
Medjutim, kada malo razmislimo, zivot i jeste bajka. Trebali bi se truditi da nam zivot bude lijep i da ima svoj smisao, jer svako je tvorac svoje sudbine. Ima stvari u kojima smo predodredjeni i na koje ne mozemo uticati, ali mozemo da se pomirimo s njima i nastavimo dalje uzdignute glave. Budemo li zalili za njima past cemo u ocaj. Citajuci mnoga djela svjetski pozantih pisaca, uvjerila sam se da svako od njih ima istine u sebi i nosi sopstevnu poruku. Naprimjer, poznata knjiga Paula Coelha "Veronika je odlucila umrijeti", izmedju ostalog, govori o tome da su ljudi svoj zivot previse prepustili formalnosti, te da bi sebi trebali dopustiti neku ludost u zivotu. Ljudima je to najteze: dozvoliti sebi sesto neuobicajeno zbog straha od neprihvatanja okoline. Ja sam sam se uvjerila u to, jer svako ko je originalan i poseban na svoj nacin, zadovoljniji je sobom i bolje prolazi u zivotu. Ko se pridrzava formalnosti, patit ce i pri najmanjem odstupanju od njih. Zasto da ne dozvolimo sebi malo slobode i luckastih stvari u zivotu?!

Izmedju ostalog, samo jednom se zivi. Jednog dana kada budem imala svoju djecu, citat cu im takodjer bajke jer ce na taj nacin uzivati u bezbriznom djetinjstvu, a zivot ce im vremenom pokazati svoje pravo lice. Zasto da im pokvarim djetinjstvo kada i sama jos uvijek citam bajke i vjerujem u sretan kraj?!

(2005.god)

Share this post


Link to post
Share on other sites
"Zivot mi je protumacio knjige"
    Kao maloj djevojcici roditelji su mi cesto citali bajke. U svakoj sam neizrecivo uzivala i zamisljala sve te princeve, princeze, bljestave balove, masu neobicnih ljudi i fantasticnih dogadjaja. Tako je knjiga postala moj najdrazi i najbolji prijatelj...
   
      Mislila sam da je sve u zivotu lijepo i carobno kao u bajkama. Glavni likovi predju niz prepreka i na kraju, naravno, izlaze kao pobjednici i zive sretno do kraja zivota. Tad sam mislila da je zivot samo zabava, igra i beskrajna sreca. No, danas stvari gledam drugim ocima. Shvatila sam da se za sve na svijetu treba boriti te pronaci cilj koji bi nas pokretao i truditi se da ga nikad ne izgubimo. Zivot je vuk, nemilosrdan i krvolocan, pa ako i sami ne budemo vukom, porazit ce nas.
Medjutim, kada malo razmislimo, zivot i jeste bajka. Trebali bi se truditi da nam zivot bude lijep i da ima svoj smisao, jer svako je tvorac svoje sudbine. Ima stvari u kojima smo predodredjeni i na koje ne mozemo uticati, ali mozemo da se pomirimo s njima i nastavimo dalje uzdignute glave. Budemo li zalili za njima past cemo u ocaj. Citajuci mnoga djela svjetski pozantih pisaca, uvjerila sam se da svako od njih ima istine u sebi i nosi sopstevnu poruku. Naprimjer, poznata knjiga Paula Coelha "Veronika je odlucila umrijeti", izmedju ostalog, govori o tome da su ljudi svoj zivot previse prepustili formalnosti, te da bi sebi trebali dopustiti neku ludost u zivotu. Ljudima je to najteze: dozvoliti sebi sesto neuobicajeno zbog straha od neprihvatanja okoline. Ja sam sam se uvjerila u to, jer svako ko je originalan i poseban na svoj nacin, zadovoljniji je sobom i bolje prolazi u zivotu. Ko se pridrzava formalnosti, patit ce i pri najmanjem odstupanju od njih. Zasto da ne dozvolimo sebi malo slobode i luckastih stvari u zivotu?!
   
    Izmedju ostalog, samo jednom se zivi. Jednog dana kada budem imala svoju djecu, citat cu im takodjer bajke jer ce na taj nacin uzivati u bezbriznom djetinjstvu, a zivot ce im vremenom pokazati svoje pravo lice. Zasto da im pokvarim djetinjstvo kada i sama jos uvijek citam bajke i vjerujem u sretan kraj?!

(2005.god)

<{POST_SNAPBACK}>




U koju ti skolu ides...
Imam neobican osjecaj da sam u nekom razredu gimnazije i ja pisao sastav na istu temu :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Moze biti da te osjecaj ne vara, hehe...
Studiram anglistiku/amerikanistiku i slavistiku, trenutno :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Sign in to follow this  

  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.



  • Forum Statistics

    • Total Topics
      24,065
    • Total Posts
      378,367
×
×
  • Create New...