Jump to content
Sign in to follow this  
survivor

Vaša porodica u WW2

Recommended Posts

Pozdrav svima. bukvalno kopiram iz foruma klix.ba ovaj sljedeći topic, jer mi se čini vrlo interesantan:
Potaknut sličnom temom na "susjednom" forumu, gdje ljudi bez zadrške i ustezanja govore o onome što znaju, odlučih da otvorim temu sa jednostavnim pitanjem: Gdje su bili i šta su radili članovi vaše porodice (djedovi, očevi, bake, majke itd) za vrijeme WW2? Takođe, ukoliko znate, iznesite neka njihova sjećanja na taj period. Ne bih volio da se tema pretvori u prepucavanje ko je bio na pravoj strani, a ko ne i sl, niti da se navode lični podaci o bilo kome (imena, mjesta odakle je ko itd) niti besmislene paralele sa današnjim vremenom. Jednostavno, da napravimo neki presjek i vidimo kakav je otprilike bio život malog čovjeka u teškim i vanrednim okolnostima i istorijskim vremenima.

Naravno, počeću od sebe, iako je sve što znam uglavnom iz druge ruke, jer sudionici odavno nisu živi, niti sam sa njima lično imao priliku razgovarati o tome.

Što se tiće moja porodica, djed sa mamine strane (1922) je bio partizan, a ustaše su mu ubili prvu ženu. 
Djed sa očeve strane (1925) vrbovan 1943 u domobrane. Odatle ga poslali u Njemacku. nije se vratio. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Djedo, po očevoj strani (1878) bio je već prestar da učestvuje u drugom svjetskom ratu, nakon što je preživio prvi balkanski u kome je učestvovao kao turski vojnik pod ugovorom (nizam). Nakon pada Sandžaka i pred represalijama, cijeli rod se preselio u Hercegovinu.


Dido po majčinoj strani (1908) mobilisan pred rat u kraljevsku vojsku, doživio slom iste, zarobljen i poslan u zarobljenički logor u Njemačkoj. Nakon dogovora Njemačke i NDH, poslan nazad, ali im je već bio toliko kivan da je ubrzo po povratku otišao u partizane.

Obojica su preživjela rat i doživjeli duboku starost.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Djedo, po očevoj strani (1878) bio je već prestar da učestvuje u drugom svjetskom ratu, nakon što je preživio prvi balkanski u kome je učestvovao kao turski vojnik pod ugovorom (nizam). Nakon pada Sandžaka i pred represalijama, cijeli rod se preselio u Hercegovinu.


Dido po majčinoj strani (1908) mobilisan pred rat u kraljevsku vojsku, doživio slom iste, zarobljen i poslan u zarobljenički logor u Njemačkoj. Nakon dogovora Njemačke i NDH, poslan nazad, ali im je već bio toliko kivan da je ubrzo po povratku otišao u partizane.

Obojica su preživjela rat i doživjeli duboku starost.

jako zanimljivo. a kad je bio zarobljen u njemačkoj? a kakav dogovor između Njemačke i NDH? pitam te jer meni djedo se nije vratio iz Njemačke.
pozdrav.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ratni zarobljenici iz redova vojske kraljevine Jugoslavije poražene u aprilskom ratu, ukoliko su bili Hrvati (Bošnjaci, muslimani su tretirani kao "hrvatsko cvijeće"), vraćani su nakon određenog vremena na teritoriju NDH, da bi pridobili simpatije  stanovnišva  za NDH, često regrutovani u domobrane, a na području Cazinske Krajine najčešće su ulazili u sastav Huskine milicije. Inače, Huska je prkosio i ustaškoj vlasti jer je često "vadio"muslimane iz domobrana i uključivao ih u svoj sastav. Kasnije je cijela milicija prešla u partizane.

 

Ako ti je djed mobilisan u domobrane i poslan u Njemačku, to je onda bila druga situacija. Mogao je biti poslan kao popuna jednoj od hrvatskih legija na istočnom frontu, što je bila vrlo žalosna sudbina, jer se sa istoka malo ko vratio.

Druga mogućnost je da je prebačen u novoformiranu 13. SS diviziju poznatu kao "Handžar divizija" a koja je bila sastavljena skoro isključivo od bosanskohercegovačkih muslimana, sa njemačkim oficirskim kadrom. Iako je muslimanima u BiH fatvom bilo zabranjena aktivna pomoć Nijemcima, na insistiranje Jerusalimskog velikog muftije Al-Huseinija, među muslimanima je izvršena mobilizacija (negdje milom, negdje silom), a sve pod parolom borbe za islam, protiv Britanaca u Egiptu i Palestini. Kompletan sastav divizije poslan je u Francusku, na obuku, a tada im je rečeno da će im borbeni zadatak biti na istočnom frontu gdje je Njemačka već počela gubiti rat i imala velike gubitke koje je trebalo popunjavati. To je rezultiralo oružanom pobunom među ljudstvom,

prvom i jedinom u istoriji SSa, nekoliko oficira je ubijeno i plan je bio spojiti se sa francuskim pokretom otpora. No Nijemci su reagovali brzo i poslali prekaljene SS trupe i brzo ugušile pobunu. Vođe pobune su strijeljane, a jedinica, kao nepouzdana poslana na jugoslovensko ratište gdje je operisala na teritoriji Slavonije i istočne Bosne do sloma.

 

Pokušaj pronaći više činjenica o ovoj pobuni, možda pronađeš neki trag.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Isti topic, isti naslov, isti post i na drugom forumu... Ne znam sta hoce postici sa ovim ? :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ratni zarobljenici iz redova vojske kraljevine Jugoslavije poražene u aprilskom ratu, ukoliko su bili Hrvati (Bošnjaci, muslimani su tretirani kao "hrvatsko cvijeće"), vraćani su nakon određenog vremena na teritoriju NDH, da bi pridobili simpatije  stanovnišva  za NDH, često regrutovani u domobrane, a na području Cazinske Krajine najčešće su ulazili u sastav Huskine milicije. Inače, Huska je prkosio i ustaškoj vlasti jer je često "vadio"muslimane iz domobrana i uključivao ih u svoj sastav. Kasnije je cijela milicija prešla u partizane.

 

Ako ti je djed mobilisan u domobrane i poslan u Njemačku, to je onda bila druga situacija. Mogao je biti poslan kao popuna jednoj od hrvatskih legija na istočnom frontu, što je bila vrlo žalosna sudbina, jer se sa istoka malo ko vratio.

Druga mogućnost je da je prebačen u novoformiranu 13. SS diviziju poznatu kao "Handžar divizija" a koja je bila sastavljena skoro isključivo od bosanskohercegovačkih muslimana, sa njemačkim oficirskim kadrom. Iako je muslimanima u BiH fatvom bilo zabranjena aktivna pomoć Nijemcima, na insistiranje Jerusalimskog velikog muftije Al-Huseinija, među muslimanima je izvršena mobilizacija (negdje milom, negdje silom), a sve pod parolom borbe za islam, protiv Britanaca u Egiptu i Palestini. Kompletan sastav divizije poslan je u Francusku, na obuku, a tada im je rečeno da će im borbeni zadatak biti na istočnom frontu gdje je Njemačka već počela gubiti rat i imala velike gubitke koje je trebalo popunjavati. To je rezultiralo oružanom pobunom među ljudstvom,

prvom i jedinom u istoriji SSa, nekoliko oficira je ubijeno i plan je bio spojiti se sa francuskim pokretom otpora. No Nijemci su reagovali brzo i poslali prekaljene SS trupe i brzo ugušile pobunu. Vođe pobune su strijeljane, a jedinica, kao nepouzdana poslana na jugoslovensko ratište gdje je operisala na teritoriji Slavonije i istočne Bosne do sloma.

 

Pokušaj pronaći više činjenica o ovoj pobuni, možda pronađeš neki trag.

Mnogo ti hvala.  nisam znao da su bili i muslimani u toj hrvatskoj diviziji.  ali pošto se djedo rodio 1925 mislim da nije bio na istočnom frontu. o te pobune u francuskoj sam nešto pročitao. čak sam našo spisak imena od streljanih vojnika. ali izgleda da je 700 od njih prebačeno u logor. valjda je on bio među njih. al to je onda fakat druga priča.  :beta:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Možda čovjek traži svoju istoriju? Možda piše knjigu?

Klix je možda najveći forum, ali daleko od toga da ga svi posvećuju. U tom slučaju bih preporučio da isto pitanje postavi i na banjalučkom.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Isti topic, isti naslov, isti post i na drugom forumu... Ne znam sta hoce postici sa ovim ? :)

ma ja sam. tražim slićne priče kao i moja od mog djeda 1925 koji je nestao u njemačkoj. a mislim isto da je dobro da svaki otvoreno priča svoju priču i ako smo mi svi anonimni. ideja se proširila več prije nekoliko godina u klix.ba. ja to samo ponavljam. eto.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ma vidio sam temu i na bihackom.. zato i napisao... Moj djed je bio u svim mogucim vojskama.. detalje bas ne znam :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ma vidio sam temu i na bihackom.. zato i napisao... Moj djed je bio u svim mogucim vojskama.. detalje bas ne znam :)

Ništa neobično, ljudi su gledali da izvuku živu glavu, na bilo koji način, po mogućnosti da se ne zamjere nikom, jer u vrijeme kad svi nose oružje, glava je vrlo jeftina.

Manjina je išla iz opredjeljenja i bila spremna na sve, komunisti na jednoj strani i domaći fašisti na drugoj. Između te dvije krajnosti se našla masa ljudi koja nije birala stranu, već se priklanjala prema okolnostima.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ovdje kod mene živjela su dva Hercegovca, jedan iz Bileće, drugi iz Trebinja. Jedan je bio u partizanima, drugi u ustašama. Možda i pucali jedan na drugoga.

Ovdje bili nerazdvojni, u starosti, pritisnuti činjenicom da su ih 1992.u izbjeglištvo otjerali četnici.

Share this post


Link to post
Share on other sites
Takvi smo ti mi Hercegovci vjerovatno su i moji dedi pili kafu zajedno a jedan je bio u ustasama a jedan u partizanima. Ja se nazalost ne sjecam jednog od njih. A o pradedima ne znam nista.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.



  • Forum Statistics

    • Total Topics
      24065
    • Total Posts
      378359
×