Jump to content
Sign in to follow this  
BlackHawk

Da li utjecati na djecu pri odabiru skole?

Recommended Posts

Da li treba utjecati na to u kojem smjeru ce vasa djeca ici dalje u zivot, ili treba to pustiti djeci na volju, odnosno pustiti njihove zelje..

Koliko sama okolina u kojoj dijete odrasta utjece na dalji tok skolovanja i zivota ?

 

 

Prije neki dan dodjose mi drva, i taj sto dotjerao kaze ja sam od 6. razreda u sumi.. Znaci, on nije imao neku alternativu, otac u sumi, rodjaci u sumi, pa i on cim mogao krenuo istim putem..

Isto tako, vecina djece od doktora i slicno, nastavljaju stopama roditelja pa i oni upisuju medicinu.. I uglavnom nekako ide da se to prenosi sa koljena na koljeno..

Da li je i kod vas takav slucaj ili ipak mislite da je drugacije..

 

 

P.S: ako je tema u pogresnom podforumu prebacite gdje treba..

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

U prirodi roditeljstva je da svaki roditelj želi svome djetetu najbolje. Svako bi želio da mu dijete živi bolje nego on sam, pa ga pokušava usmjeravati prema tome cilju. 

Usmjeravanje kroz stimulaciju je u redu, treba djetetu pružiti  (prema mogućnostima) priliku da se okuša u raznim stvarima, a ono će samo izabrati.

Tu čovjek ne može više biiti pametan, već mora više biti strpljiv, jer je to pad sa usponima, padovima,...i još većim padovima.

Na kraju uvijek sve legne na svoje.

Prisiljavanje, makar i u najboljij namjeri obično završi fijaskom.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites
Moje misljenje je da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete. Nikad nisam zeljela niti zelim da moje dijete ide mojim stopama, nadam se da ce ici ocevim stopama. Sto je moguce vise, drzim djecu dalje od svog posla. Moj stariji sin je dovoljno veliki da bi mi mogao pomoci u poslu ali ja to ne zelim.
Trudila sam se i trudim se i dalje da ih usmjerim prema onome sto znam, osjecam i vidim da mogu. Ovdje gdje zivim zaista imaju velike mogucnosti i steta je to ne iskoristiti. Zato kazem da su roditelji ti koji poznaju najbolje dijete i duzni su ih od malena usmjeravati ali ne i odvracati od onoga sto vole, jer bolje je biti dobar mehanicar nego los doktor.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mi smo sa sinom razgovarali i prepustili mu izbor srednje škole ... danas mi je žao što nismo naredili šta će upisati, jer ipak smo ga poznavali mi bolje od njega samog.

Namjerno je test za koledž fulao, nije htio ni ispunjavati test, i na taj način uništio je mogućnost dobivanja stipendije ... taj njegov postupak nam je bio znak da ga pustimo da bira sam i pogriješili smo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ciklama, te se stvari nikad ne znaju. Ako je izabrao sam, neće moći da vama prebacuje da ste ga natjerali na to, već je sam preuzeo odgovornost za svoju budućnost, što je dobra karakterna osobina, koja u životu često više vrijedi od formalnog obrazovanja. Da ste ga natjerali na neki izbor, cijelog bi vam života to trljao na nos, pogotovo ako mu ne bi išlo od ruke, a i ako bi bio uspješan, možda bi se cijelog života izjedao iznutra razmišljajući šta bi bilo da je uradio po svom.

Iz ličnog iskustva znam kako to funkcioniše, jer sam htio da studiram jedno, a manje-više bio prisiljen da počnem nešto drugo. Kada je to završilo skupim fijaskom, upisao sam, po svom izboru, nešto treće i završio u roku i bez problema. Zato sam odlučio svoju djecu pustiti da biraju sami, kako srednju školu tako i kasnije.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da. U smislu da im se ukaze da odaberu ono sto je perspektivno i ono za šta su nadareni, jer djeca nekad gledaju neke bezveze kriterije koji ni njima samima nisu kasnije jasni. Recimo da će neka djeca reći da žele da idu u gimnaziju samo zato što njihovi prijatelji idu tamo i sl.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Naravno da će mnogi ići tamo gdje im ide raja. Tako je uvijek bilo. I to je neki kriterij, doduše slab u roditeljskim očima, ali potpuno razumljiv.U tim pubertetskim godinama svako od njih se osjeća slab i izložen svemu, a grupa daje sigurnost. Lakše je uspjeti u sredini koja pruža podršku nego među nepoznatima koji mogu biti vrlo neprijateljski nastrojeni.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da. U smislu da im se ukaze da odaberu ono sto je perspektivno i ono za šta su nadareni, jer djeca nekad gledaju neke bezveze kriterije koji ni njima samima nisu kasnije jasni. Recimo da će neka djeca reći da žele da idu u gimnaziju samo zato što njihovi prijatelji idu tamo i sl.

Ili da idu u Bihac ili Sarajevo... Ne zbog skole nego da budu daleko od kuce i kontrole roditelja :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja da sam sluš'o mamu, možda bih sad bio hodža. Kad razmislim, sad vidim da mi je željela samo najbolje. :)

Edited by Jiggy Bau
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja da sam sluš'o mamu, možda bih sad bio hodža. Kad razmislim, sad vidim da mi je željela samo najbolje. :)

Ti bi bio prvi hodza koji se nalazi u heavy metalu.

Isto ko onaj pop iz Brazila,ja mislim da je,sto sve zasniva na Maidenu :-)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Naravno da će mnogi ići tamo gdje im ide raja. Tako je uvijek bilo. I to je neki kriterij, doduše slab u roditeljskim očima, ali potpuno razumljiv.U tim pubertetskim godinama svako od njih se osjeća slab i izložen svemu, a grupa daje sigurnost. Lakše je uspjeti u sredini koja pruža podršku nego među nepoznatima koji mogu biti vrlo neprijateljski nastrojeni.

Dijete treba od pocetka odgajati da bude individualac a ne kolektivac koji ce kroz zivot uvjek biti dio neke grupe. Moj stariji sin vec u 8 razredu je bio pomalo zbunjen sta i kako dalje, bio je nesiguran. Vidjeli smo na njemu da se dvoumi i da ga pomalo hvata panika sta i kako dalje. S obzirom da je pomalo bubator i da voli citati a prilicno razmazen i lijen znala sam da nikakva tehnicka skola ne dolazi u obzir, matematiku da moze ne bi ni isao u skolu kad je na radporedu. Dva najbolja druga i jedna drugarica su vec tada znali sta ce. On jednom kad smo pricali o tome kaze " pa J ce u ekonomsku, mozda cu i ja" tada smo danima sa njim pricali i predlozili mu jezicku gimnaziju s obzirom da mu jezici idu, u 9 se vec tome pomalo posvetio i danas je drugi gimnazije, uzeo je njemacki, engleski, spanski i danski a liniju psohologije i filozofije. Danas kaze da mu je izuzetno drago sto smo mu pomogli jer tada kaze nije znao sta hoce.
Zato mislim da im u ovim godinama ne treba bas sve prepustiti. Sad dalje poslje gimnazije mislim da ce biti dovoljno sazreo da sam izabere. I tu se ne treba mijesati.
A sa mladjim sinom neka mi je Bog na pomoci. Tvrdoglav i zasad ga bas skola v'oma i ne zanima.
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.



  • Forum Statistics

    • Total Topics
      24065
    • Total Posts
      378359
×