Jump to content
Incubus

Agrokomerc - prilika kad bismo imali pametnu politiku!

Recommended Posts

[quote name='lucky' timestamp='1328247922' post='448492']
ja kao administrator necu dodavati nista nego cu samo ovo konstatirati ...

ratni zlocinac nema apsolutnu podrsku dionicara ... vec apsolutnu podrsku predsjednika udruzenja dionicara ...
[/quote]

Pa ja isto zaista ne mogu da vjerujem da bi dioničari dali na upravljanje takvom čovjeku...

Ali ajde pošteno bi bilo da dioničari javno izglasaju upravu

Share this post


Link to post
Share on other sites
ma i mevlid nije bivsi apzb pa su ga nazivali teroristom tako sto se tice medija oni pisu a narod guta skoro sve sto se napise i po tome prosudjuje,dosadilo jes i od strane fikijevi da vazda krive Aliju jer covjek lezi u zemlji a ovaj je jos ziv i to sto neko kaze ratni zlocinac ne laze,ali eto mozda bi bilo lijepo da probamo drugacijim rijecima objasnjavati cinjenice koje su istinite da nebi onaj narod skojim se moz manipulirati opet donosio misljenja na osnovu procitanih clanaka bilo kojih novina,,AC ce fiki probati pokrenuti sa volonterima koji ga vole.

Share this post


Link to post
Share on other sites
[quote name='grga' timestamp='1328245949' post='448491']
Ako misliš na ovo u zagradi,pa si s toga uputio ovu repliku,pojašnjenje je jednostavno. Naravno da de jure Fikret nije većinski dioničara ( nek administracija doda ono osuđeni ratni zločinac :P )nego je jasno da u slučaju da Vlada kao sadašnji većinski vlasnik prepusti upravljanje dioničarima to u suštini značilo prepuštanje upravljanja Fikretu koji ima apsolutnu podršku dioničara
[/quote]

Vlasnik == dionicar ...

po meni bi vlada svoj dio dionica trebala kroz IPO ponuditi burzi pa nakon toga neka vecinski dionicar odlucuje. i to je to.

Share this post


Link to post
Share on other sites
ne sikirajte se mnogo, jos dugo agrokomerc nece biti ni blizu necega sto bi reaktiviralo taj kraj tamo dole...
da se je nastojalo aktivirati neke kapacitete nakon rata, preostale iz bivse drzave, ne bi se provela politicka privatizacija po znanom lopovskom modelu , i agrokomerc ne bio bio pravilo vec pojedinacan slucaj..
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites
[quote name='Incubus' timestamp='1328108589' post='448402']
Naravno, ali mislim da je vecina masina u agrokomercu ili nestala ili su nestali dijelovi pa je sama obnova masina skuplja od kupovine novih....

[/quote]

Ovaj put cu se sloziti sa obje vase tvrdnje. :D Ali cu pri tome i dodati da je u proteklih 20-tak godina na djelu bila cista pljacka agrokomercevih postrojenja. Krenimo od one najpoznatije: Bosnalijek je svoju posljeratnu proizvodnju zasnovao na potpuno novim strojevima koje su odnesene iz AC-a. Kupovna vrijednost im je iznosila oko 10. miliona DM. I dan danas ih koriste i pokusavaju ovu pljacku na sve nacine prikriti. Cak i kroz nedavno neuspio pokusaj prodaje vecinskog vlasnistva jednoj americkoj firmi. Tek pijem jutarnju kafu :D i ne da mi se nabrajati ostalih primjera kojih je u nedogled. Gospodo draga, privatno vlasnistvo je temelj sistema u kojem zivimo; kako i u ostalim zemljama tako i kod nas. Oko ovog ce se koplja lomiti jos jedno izvjesno vrijeme, ali ce prije ili kasnije morati biti objektivno rijeseno. Nacin upisa dionica krajem 80-tih i pocetkom 90-tih godina je bio u potpunosti zasnovan na tada vrijednim zakonskim osnovama i to se ne moze i nece moci osporiti. Pa i bivsi TOP-25 maj ( "ciglana" ) je u potpunosti pripao radnicima kroz sistem otkupa dionica da bi kasnije vecinski vlasnik postao I- crni. Ne moze se mjeriti razlicitim arsinima. Odnosno: do sada se je moglo ali dolazi vrijeme kada taj princip nece vise vrijediti.

Share this post


Link to post
Share on other sites
Da dodam jos i ovo: da se je, kojim slucajem, u posljeratnom periodu ozbiljnije pristupilo rjesavanju pitana AC-a (citaj: sprijecila totalitarna pljacka i unistenje te odustalo od njegovog apsurdnog hipotekarnog zaduzivanja i iole ozbiljnije pokrenula proizvodnja) danas ne bi imali ovu polemiku niti bi Abdic imao sta traziti u njemu. Ali, dosadasnja vlast koju ste Vi birali i niko drugi i svojim pasivnim ponasanjem glede AC-a precutno odobravali njegovo unistenje - nije po tom pitanju ama bas nista uradila. I to NISTA je upravo sada razlog ponovnog otvaranja starih rana. Svojim vodjenjem privrede dosadasnji vlastodrsci su samo utirali teren ponovnom Agrokomercevom uzdizanju iz pepela. :D Za one malo bolje obavijestene: 1972 godine tadasnja ZZ "Agromerkantilija" mijenja svoj naziv u Agrokomerc. Ne zaboravimo da vec izvjesni broj godina odredjeni privredni subjekat obituje na podrucju V. Kladuse. Zar vam to dovoljno ne govori?! :D

Share this post


Link to post
Share on other sites
Evo, popih jos jednu kahvicu i krvotok mi proradi onako kako to dolikuje. :D Malo bih se osvrnuo na neke nejasnoce glede ove "netrpeljivosti" cazinjana i biscana prema pokretanju AC-a. Nije to pocelo ratnim desavanjima vec to vuce svoje korijenje od 70-tih godina i tadasnje odluke da se na nasim prostorima, koji su -uzgred receno- pretezno bili naseljeni stanovnistvom koje se je mahom bavilo poljoprivredom, izgradi jedan poljoprivredno prehrambeni kombinat. Ne zaboravimo da je u to vrijeme u bihackom regionu bivstvovao jedan takav kombinat. Zvao se je PPK "Krajina". Zamislite sada biscane i njihove reakcije kada je odluceno da se na temeljima jedne ZZ zvane "Agromerkantilija" ustroji AC?! A zamislite i cazinjane koji su bili na ovaj i onaj nacin vezani za postojanje Angropreduzeca koje je pokretanjem AC-a izgubilo na svojoj znacajnosti?! Isti ti ljudi i dan danas ne mogu da smisle cak ni samo pominjanje imena AC-a. Desavanja ratna su samo produbila tu netrpeljivost. Na zalost.

Share this post


Link to post
Share on other sites
[quote name='Punisher' timestamp='1328263309' post='448504']
Evo, popih jos jednu kahvicu i krvotok mi proradi onako kako to dolikuje. :D Malo bih se osvrnuo na neke nejasnoce glede ove "netrpeljivosti" cazinjana i biscana prema pokretanju AC-a. Nije to pocelo ratnim desavanjima vec to vuce svoje korijenje od 70-tih godina i tadasnje odluke da se na nasim prostorima, koji su -uzgred receno- pretezno bili naseljeni stanovnistvom koje se je mahom bavilo poljoprivredom, izgradi jedan poljoprivredno prehrambeni kombinat. Ne zaboravimo da je u to vrijeme u bihackom regionu bivstvovao jedan takav kombinat. Zvao se je PPK "Krajina". Zamislite sada biscane i njihove reakcije kada je odluceno da se na temeljima jedne ZZ zvane "Agromerkantilija" ustroji AC?! A zamislite i cazinjane koji su bili na ovaj i onaj nacin vezani za postojanje Angropreduzeca koje je pokretanjem AC-a izgubilo na svojoj znacajnosti?! Isti ti ljudi i dan danas ne mogu da smisle cak ni samo pominjanje imena AC-a. Desavanja ratna su samo produbila tu netrpeljivost. Na zalost.
[/quote]

Pa eto sve to sto ti pricas je nekad davno kad je sve bilo "drzavno" imalo smisla...

Danas je jednostavno da vrada ponudi AC u prodaju...pa ako nece traziti strateskog partnera neka onda ponudi dionice burzi pa da vidimo ko je spreman koliko platiti za AC. Tako jednostavno, a opet u bosni sve je tako komplicirano...

Share this post


Link to post
Share on other sites
Prostor Bihaćke krajine oduvije je bio poznat veoma izrazenim lokalizmima. Ta je činjenica uvijek usporavala integraciju ovog područja, a često dovodila i do ne baš prijateljskih odnosa. Sredinom sedamdesetih se je došlo na vrlo originalnu ideju kojom se je nastojalo povezivati populacija i rušiti granice između Cazina i Velike Kladuše. Svakom bračnom paru koji bi dolazio iz ove dvije općine (mladozenja iz jedne, a mlada iz druge) dodjeljivao se televizor. :D Edited by Punisher

Share this post


Link to post
Share on other sites
[quote name='Punisher' timestamp='1328265539' post='448506']
Prostor Bihaćke krajine oduvije je bio poznat veoma izrazenim lokalizmima. Ta je činjenica uvijek usporavala integraciju ovog područja, a često dovodila i do ne baš prijateljskih odnosa. Sredinom sedamdesetih se je došlo na vrlo originalnu ideju kojom se je nastojalo povezivati populacija i rušiti granice između Cazina i Velike Kladuše. Svakom bračnom paru koji bi dolazio iz ove dvije općine (mladozenja iz jedne, a mlada iz druge) dodjeljivao se televizor. :D
[/quote]

Naravno kao i uvijek drzava pokusava nekim tako glupim idejama rjesavati probleme...

Ako problem postoji treba ga pustiti ljudima s ovih prostora. Ako je lokalizam izrazen neka bude, ali neka se drzava ne petlja u to!

A problem ce se rijesiti sam od sebe tako sto ce oni ljudi iz opcina koji budu shvatili da jedino trgovinom i suradnjom mogu uspjeti postati prosperitetniji dok ce oni drugi koji su zatrovani mrznjom ostati siromasni. Ovako kad se drzava petlja naravno da se to sve distorzira i onda ovi s mrznjom dodju na vlast koja ima prevelik utjecaj.
Znaci jedino rjesenje je smanjenje utjecaja vlasti i prepustanje ljudima da se brinu sami za sebe!

Share this post


Link to post
Share on other sites
[quote name='Punisher' timestamp='1328263309' post='448504']
Evo, popih jos jednu kahvicu i krvotok mi proradi onako kako to dolikuje. :D Malo bih se osvrnuo na neke nejasnoce glede ove "netrpeljivosti" cazinjana i biscana prema pokretanju AC-a. Nije to pocelo ratnim desavanjima vec to vuce svoje korijenje od 70-tih godina i tadasnje odluke da se na nasim prostorima, koji su -uzgred receno- pretezno bili naseljeni stanovnistvom koje se je mahom bavilo poljoprivredom, izgradi jedan poljoprivredno prehrambeni kombinat. Ne zaboravimo da je u to vrijeme u bihackom regionu bivstvovao jedan takav kombinat. Zvao se je PPK "Krajina". Zamislite sada biscane i njihove reakcije kada je odluceno da se na temeljima jedne ZZ zvane "Agromerkantilija" ustroji AC?! A zamislite i cazinjane koji su bili na ovaj i onaj nacin vezani za postojanje Angropreduzeca koje je pokretanjem AC-a izgubilo na svojoj znacajnosti?! Isti ti ljudi i dan danas ne mogu da smisle cak ni samo pominjanje imena AC-a. Desavanja ratna su samo produbila tu netrpeljivost. Na zalost.
[/quote]

[attachment=5073:Sastanak OOSK Bihac 23.6.1974.jpg]

Share this post


Link to post
Share on other sites
Prilog 1. Zapisnik Branka Mikulića sa sjednice političkog rukovodstva MOK SK Bihać, 22. 6. 1974. (Arhiv Federacije BiH, fond MB, 250/74)BIHACKA KRAJINA.indd 6111/12/10 5:22 AM [attachment=5074:Sastanak OOSK Agrokomerca V.Kladusa 22.6.74.jpg] Edited by Punisher

Share this post


Link to post
Share on other sites
Koliko je lokalizam u to vrijeme bio izrazen govori u prilog i slijedece: svake godine su vladajuće strukture organizirale sastanke sa ljudima koji bi dolazili na petnaestak dana svojim kućama na kojima su im omogućnostima privrede govorili najviši tadašnji politički predstavnici.Jedan od onih koji se često mogao vidjeti i čuti bio je Hakija Pozderac,gotovo uvijek u pratnji Luke Reljića koji je početkom sedamdesetih godina bio bihaćki gradonačelnik, a potom republički i drzavni sluzbenik da bi svoju karijeru završio u Jugobanci Beograd. Regionalni sedmičnik “Krajina” je vrlo dobar ilustrator tendencioznosti nastupa spram ove populacije. Sa već spomenutih sastanaka dolazilo je puno priča i članaka o radnicima u inozemstvu koji su objavljivani u ovim novinama. Najčešćese potencirala ljubav prema rodnom kraju, što je normalno, kao i shvaćanje tih ljudi da se kraj razvio i da pruza velike mogućnosti. Posebno su,navodno, gastarbajteri uviđali potencijale u poljoprivredi tako da suplanirali uskoro se vratiti u rodni kraj, sa kupljenim mašinama, da bi obrađivali zemlju. Organiziran je obilazak privrednih kapaciteta koji su nuđeni i u koja su se mogla uloziti sredstva. Tako je došlo do posjete članova Kulturno - sportskog centra (KSC) Jugoslavija (Manheim, SR Njemačka) Bihaću gdje su obišli PPPK Krajinu, poljoprivredno-prehrambeni kombinat, koji je od strane političara ocijenjen kao onaj gdje se mogu plasirati sredstva gastarbajtera.

* Krajina, 24. 3. 1978. (Između Salcburga i Polja)
* Krajina, 15. 4. 1977. (Velika šansa za radnike-povratnike) Edited by Punisher

Share this post


Link to post
Share on other sites
Kada se, pak, govori o visini sredstava koja su se morala uloziti to je defnirano krajem 1978. a obnarodovano početkom 1979. godine. Gastarbajter koji bi se vratio i zelio ostvariti radni odnos u nekoj od ponuđenih tvornica trebao je uloziti dvogodišnji prosječni osobni dohodak u Bosni i Hercegovini. Taj iznos je bio oko 90 000 dinara. Vrlo teško se moze izbjeći kvalifkacija ovoga čina kao legalizacija korupcije. Treba samo pomisliti na kolone nezaposlenih i pokušati dokučiti kakav je bio njihov stav o ovome. Ipak, veoma nizak odziv gastarbajtera učinio je ovaj Društveni dogovor irelevantnim u ukupnom privrednom zivotu Bihaćke krajine. Slično ovoj akciji vlasti prošla je i akcija namjenske štednje,posebno deviza gastarbajtera, koja je propala uslijed nezainteresiranosti građana. Naravno, nezainteresiranost je produkt sasvim konkretne racionalizacije jer je stanje u BiH početkom osamdesetih godina bilo sve samo ne fnancijski stabilno.
Da je gastarbajterska politika bila pravi promašaj govori niz pokazatelja. U vremenu kada su republičke strukture nastojale doći do njihovih novčanih sredstava putem udruzivanja radi zapošljavanja u neku od ponuđenih tvornica u Bihaćkoj krajini je postojao ne mali broj nezaposlenih. Tako je u Bihaću u 1986. godini evidentirano 4 000 nezaposlenih. U 1980. godini, dakle u jeku provedbe gastarbajterske politike u Bihaćkoj krajini, bilo je 7 300 nezaposlenih (Bihać 2 263, Bosanska Krupa 1 349,Cazin 980 i Velika Kladuša 2 708). Čitav ovaj period, od 1977. do 1987. godine, bio je ispunjen obećanjima gastarbajterima o poslu kod kuće, a broj nezaposlenih je rastao iz godine u godinu u svim općinama osim Velike Kladuše. Na koji način je, pak, ovaj program razvoja privrede dozivljavan kod gastarbajtera svjedoči neuspjeh programa u tvornici Gorenje. Politički establišment je namjeravao zaposliti 500 povratnika iz inostranstva u ovu tvornicu, a uspjeli su na ulaganje sredstava nagovoriti tridesetak osoba. Interesantno je da će nekoliko godina poslije.....
* Krajina, 9. 1. 1979. (Veća mogućnost za povratak kući)
* Krajina, 18. 3. 1983. (Na potezu su povratnici)
* Krajina, 10 .1. 1986. (Zajam prilika i za povratnike i za skori povratak)
* Krajina, 21. 1. 1983. (Povratnici udruzuju sredstva)
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites
Bem ti sitem, samo 980 nezaposlenih, naspram sadašnjih 9900 u Cazinu. Baš su te komunjare bili diktatori, fašisti, nisu išli u džamiju, nisu učili fatihu, djubrad jedna nekulturna i zaposlena :)

Share this post


Link to post
Share on other sites
[quote name='Punisher' timestamp='1328261328' post='448501']
Ovaj put cu se sloziti sa obje vase tvrdnje. :D Ali cu pri tome i dodati da je u proteklih 20-tak godina na djelu bila cista pljacka agrokomercevih postrojenja. Krenimo od one najpoznatije: Bosnalijek je svoju posljeratnu proizvodnju zasnovao na potpuno novim strojevima koje su odnesene iz AC-a. Kupovna vrijednost im je iznosila oko 10. miliona DM. I dan danas ih koriste i pokusavaju ovu pljacku na sve nacine prikriti. Cak i kroz nedavno neuspio pokusaj prodaje vecinskog vlasnistva jednoj americkoj firmi. Tek pijem jutarnju kafu :D i ne da mi se nabrajati ostalih primjera kojih je u nedogled. Gospodo draga, privatno vlasnistvo je temelj sistema u kojem zivimo; kako i u ostalim zemljama tako i kod nas. Oko ovog ce se koplja lomiti jos jedno izvjesno vrijeme, ali ce prije ili kasnije morati biti objektivno rijeseno. Nacin upisa dionica krajem 80-tih i pocetkom 90-tih godina je bio u potpunosti zasnovan na tada vrijednim zakonskim osnovama i to se ne moze i nece moci osporiti. [b]Pa i bivsi TOP-25 maj ( "ciglana" ) je u potpunosti pripao radnicima kroz sistem otkupa dionica da bi kasnije vecinski vlasnik postao I- crni. Ne moze se mjeriti razlicitim arsinima.[/b] Odnosno: do sada se je moglo ali dolazi vrijeme kada taj princip nece vise vrijediti.
[/quote]

volio bih bas da nas upoznate sistemom kojim su to radnici TOP 25 MAJ otkupili dionice ?!?!

jel to bilo na osnovu upisa dionica prije rata ?


[quote name='Incubus' timestamp='1328266036' post='448508']
Naravno kao i uvijek drzava pokusava nekim tako glupim idejama rjesavati probleme...

Ako problem postoji treba ga pustiti ljudima s ovih prostora. Ako je lokalizam izrazen neka bude, ali neka se drzava ne petlja u to!

A problem ce se rijesiti sam od sebe tako sto ce oni ljudi iz opcina koji budu shvatili da jedino trgovinom i suradnjom mogu uspjeti postati prosperitetniji dok ce oni drugi koji su zatrovani mrznjom ostati siromasni. Ovako kad se drzava petlja naravno da se to sve distorzira i onda ovi s mrznjom dodju na vlast koja ima prevelik utjecaj.
Znaci jedino rjesenje je smanjenje utjecaja vlasti i prepustanje ljudima da se brinu sami za sebe!
[/quote]

ovo je super napisano ...


po nekim podacima agrokomerc je imao 13000 radnika ... jesul svi dali ovlastenje udruzenjeu dionicara da iste prestavljaju u dionicarskoj skupstini ne znam ... al se kroz udruzenje dionicara forsira politika jedne uske grupe ljudi ...

Uglavnom dok god bude postajalo udruzenje gradjana koje se prestavlja da brani interese sitnih dionicara agrokomercu se ne pise dobro ...

Share this post


Link to post
Share on other sites
[b] [font=arial, helvetica, sans-serif][size=3]Nakon neviđene pljačke slijede tužbe za vraćanje imovine "Agrokomerca"[/size][/font][/b]

[size=4][font=arial, helvetica, sans-serif][size=3]U pitanju imovina vrijedna 100 miliona maraka • Otkriveno još 40 objekata u regionu • Nelegalnim korisnicima poslane opomene [/size][/font][/size]
[font=arial, helvetica, sans-serif][size=3]Autor F. VELE | Objavljeno 12.01.2011. u 08:02 [/size][/font]
[font=arial, helvetica, sans-serif][size=3][b]IZVOR: "Dnevni Avaz"[/b][/size][/font]

[font=arial, helvetica, sans-serif][size=3][b]Velika pljačka [/b]

Urađeno je to zbog činjenice da Agencija za pasivni podbilans Federacije BiH, zbog raznih blokada, još nije počela s radom, a niko ne zna kada će se to desiti, pa bi mogla propasti i imovina koju je moguće vratiti.
Inače, "Agrokomerc" je ranije u početnom bilansu 1999. i 2004. godine prikazao da u pasivnom podbilansu ima 24 objekta. Od toga 16 u Hrvatskoj, pet u Srbiji, a po jedan u Sloveniji, Makedoniji i Crnoj Gori. No, APF je, saznajemo, otkrio još 40 "Agrokomercovih" objekata u regionu, od kojih su neki izuzetno vrijedni!
Agencija je uputila pismo opomene svim nelegalnim korisnicima te imovine u vlasništvu države tražeći da je napuste. No, budući da je malo izvjesno da će iko vratiti ono što je davno prisvojio, bit će podnesene tužbe protiv sadašnjih korisnika kako bi objekti bili vraćeni sudskim presudama. Fikret Talić, pomoćnik direktora za pasivni podbilans i spornu imovinu u APF-u, potvrdio je za "Avaz" da je već potpisan ugovor s advokatom iz Srbije koji će raditi na vraćanju "Agrokomercove" imovine, dok je u toku postupak odabira advokata u Hrvatskoj.

[b]Stalna istraga[/b]

- Mi smo analizom napravili novi spisak imovine "Agrokomerca" po svim republikama bivše Jugoslavije. U stalnoj smo fazi istraživanja i prikupljanja dokumenata o novim objektima te firme. Na osnovu lokacije na kojima se nalaze te nekretnine, jasno je da se radi o objektima ogromne vrijednosti. Za dio nekretnina već smo pravobraniocu dostavili naloge za pokretanje tužbi. Želimo doći do tih objekata pa makar se moralo ići do međunarodnog suda. To pravo ne može zastarjeti - kaže Talić, dodajući da je u toku priprema originalne dokumentacije "Agrokomerca" koja će biti dostavljena pravobraniocu

[b]Pet kuća i stan u Rijeci[/b]

Prema spisku APF-a, "Agrokomerc" samo u Karlovcu ima dva stana, osam poslovnih prostora i veliki distributivni centar površine od čak 8.000 kvadrata. Također, u Hrvatskoj imaju i poslovne prostore u Splitu, Vrginmostu, šibeniku, Katinovcu, Rijeci, pet kuća i jedan stan u Rijeci, kuću u Opatiji, Centar za rehabilitaciju Topusko, kao i hotel "Belvedere" u Dubrovniku. "Agrokomerc" ima i stambeno-poslovni prostor u Trešnjevci u Zagrebu, kao i četiri poslovna prostora u glavnom gradu našeg zapadnog susjeda, uključujući i onaj u poslovnom tornju "Zagrepčanka". U Hrvatskoj postoje još tri poslovna centra u Cetingradu, dvije peradarske hale i poljoprivredno dobro Maljevac.

[b]Objekt na šest spratova u Beogradu[/b]

Velikokladuški gigant u Beogradu ima sedam poslovnih objekata i zgrada, od kojih je jedan prostor u ulici Kneza Miloša. Jedan objekt ima čak šest spratova. Također, posjeduju dva stana i poslovne prostore u Novom Pazaru, Nišu, Crvenki. U Crnoj Gori "Agrokomerc" ima poslovno-skladišni prostor u Herceg-Novom, kao i poslovne objekte u Skoplju i Ljubljani. [/size][/font] Edited by Punisher

Share this post


Link to post
Share on other sites
Priča o tome kakva je vlasnička struktura agrokomerca služi samo za dobijanje sitnih političkih poena, a dugoročno samo odbija svakog potencijalnog investitora od ozbiljnog investiranja u firmu na koju svi polažu pravo.
Ako neko može da zaposli 10.000 radnika, AC mu treba dati besplatno, i država i dioničari.

Share this post


Link to post
Share on other sites
[quote name='pirgo' timestamp='1328525432' post='448654']
[b]Priča o tome kakva je vlasnička struktura agrokomerca služi samo za dobijanje sitnih političkih poena[/b], a dugoročno samo odbija svakog potencijalnog investitora od ozbiljnog investiranja u firmu na koju svi polažu pravo.
Ako neko može da zaposli 10.000 radnika, AC mu treba dati besplatno, i država i dioničari.
[/quote]

Da se ovdje ne radi o "dobijanju sitnih politickih poena" i da je vlasnicka struktura AC krucijalno pitanje u rijesavanju ovog problema - vrijeme ce vrlo brzo pokazati. Do tada imamo vremena da na vidjelo iznesemo mnoge kriminalne radnje koje su se u proteklim godinama odvijale oko ovog preduzeca. U posjedu sam kopije tajnog ugovora koji su sklopili bivsi direktor Agrokomerca Hamza Čarkadžić i direktor sarajevskog Teloptica Čaušević. Kada bi istražni organi radili svoj posao, te da javnost nije oguglala i na najdrskije pljačke preostale državne imovine, u Federaciji Bosne i Hercegovine značajnije teme od načina na koji je preduzeću Teloptic sarajevskog tajkuna Nedima Čauševića omogućeno da dokrajči velikokladuški Agrokomerc ne bi bilo. Edited by Punisher

Share this post


Link to post
Share on other sites
O kakvoj se bestidnosti u kriminalu radi najbolje svjedoči Ugovor o zakupu koji su 26. 12. 2008. godine potpisali u ime Agrokomerca bivsi direktor Hamza Čarkadžić i njegov kolega, direktor Teloptica, Nedim Čaušević. U Članu 6.1. ovog ugovora stoji da su "svaka ugovorna strana, kao i njeni zaposlenici, obavezni čuvati sve povjerljive informacije vezane za ovaj ugovor", te da će "obaveze predviđene ovim stavom ostati na snazi i poslije isteka ili raskida ovog ugovora bez obzira na uzroke i razloge prekida istog". Unatoč tome što je spomenuti ugovor tretiran kao najstroža državna tajna, u posjedu sam njegove kopije. I tek kada se makar i površno proanaliziraju odredbe ugovora, postaje jasno zašto su ga njegovi potpisnici pokušali sakriti daleko i od javnosti i od organa koji bi trebali štititi državnu imovinu i boriti se protiv kriminala.

Naime, direktor Agrokomerca Čarkadžić je ovim ugovorom Čauševićevom Telopticu izdao u zakup čak 290 objekata Agrokomerca po nevjerovatnoj cijeni od 100 maraka mjesečno po objektu, u šta ulazi i pravo korištenja zemlje, infrastrukture, opreme i inventara! O kako se mizernoj cijeni radi, najbolje svjedoči činjenica da se među iznajmljenim objektima nalaze i Mesna industrija Pjanići (s parcelom od 14 hektara i 17 ari), pogon otpadnih voda, kotlovnica, klaonica, kafilerija, hladnjača s kompresornicom (i svim pratećim objektima površine 7.673 kvadratna metra), trafostanica, radionica, garaža, skladišta, upravna zgrada, zatim farme za proizvodnju matičnih jata u Dolića Barama, Rašetinom Zidu, Gornjoj Vidoskoj, uzgojne farme Crvarevac 3, Elezovići 3, Zborište 3, Donja Slapnica, konzumne farme Drmaljevo, Dubrava, šumatac, Pećigrad, Orčeva Luka, Tržac, 15 farmi za tovnu proizvodnju u općini Cazin, farme za proizvodnju brojlerskog mesa Nepeke, Poljana 1 i 2, šest farmi za tov brojlera u Velikoj Kladuši i jedna u Bužimu, sortirnica jaja i dvije valionice jaja, Tvornica stočne hrane sa silosnim kapacitetima u Velikoj Kladuši...

Za cijenu od 100 maraka po objektu Agrokomerc se obavezao Čauševiću osigurati dobivanje svih potrebnih dozvola, kao i "korištenje svojih receptura i licenci koje su ranije korištene"( Član 2.3.), te korištenje Agrokomercovog "logotipa, kao i logotipa njegovih robnih marki na proizvodima i ambalaži, kao i korištenje istih u marketinsške i reklamne svrhe" (Član 2.4.).Osim navedenog, za cijenu od 100 maraka, Agrokomerc će "dozvoliti Zakupcu da uradi određene popravke na objektima neophodne za normalno funkcioniranje prostora i opreme za šta će se ispostaviti ugovor ili fakture Zakupodavcu" (Član 2.6.). No, uz pristanak na velikodušno plaćanje zakupnine od čak 100 maraka, Čaušević se obavezao primiti i po jednog i po radnika po objektu (i brojem: 1,5 radnika po objektu!), ali na određeno vrijeme (Član 3.2.). Edited by Punisher

Share this post


Link to post
Share on other sites
No, čak ni ovo nije sve i pravi horor krije se u nastavku ugovora.
U Članu 5.2. Agrokomerc je saglasan da Čauševićev Teloptic može u "zakupljenim prostorima izvršiti ulaganja u objekte, mehanizaciju, poljoprivredne mašine, transportna sredstva, opremu i ostalo što bude smatrao potrebnim". E, na osnovu onoga što Čaušević bude smatrao potrebnim, Agrokomerc daje pravo Telopticu da sve objekte stavi pod - hipoteku, kao zalog za vraćanje kredita koje će dobiti Čaušević. Prevedeno, ovo odgovara situaciji u kojoj bi stanodavac dozvolio svome stanaru da kao zalog za vraćanje njegovog, stanarevog, kredita - založi stan koji iznajmljuje!?
Ipak, i u ovako oštroj konkurenciji citiranih čudovišnih odredbi ovog ugovora vrhunac tek slijedi. Naime, iako Čaušević pristaje na zaključivanje važnosti ugovora do privatizacije Agrokomerca, direktor kombinata Čarkadžić prihvata i sljedeću obavezu: "Ulaganja koja Zakupac realizira u proizvodne objekte Zakupodavca, mehanizaciju, transportna sredstva i opremu će biti tretirana prilikom privatizacije, odnosno biti će izraženo u početnom bilansu preduzeća. Ukoliko Zakupac ne bude privatizirao tehnoekonomsku cjelinu (koju obuhvata ovaj ugovor) iz nekih razloga, Zakupodavac će isplatiti Zakupcu uložena sredstva sa zateznom kamatom od dana ulaganja do isplate u skladu sa zakonom ili tu obavezu prenijeti na kupca u postupku privatizacije. Zakupodavac prihvata da Zakupac ima pravo prvenstva naplate po ovom stavu" (Član 5.4.).

Vjerovali ili ne, ovo znači sljedeće: Čaušević za potrebe svog biznisa, u cilju ostvarivanja profita za sebe, kupuje i ulaže u opremu i sredstva potrebna za proizvodnju u objektima koje iznajmljuje (ne zaboravimo, po cijeni od 100 maraka i zapošljavanje jednog i po radnika, na određeno vrijeme); pri tome pristaje na raskid ugovora ukoliko prije proteka roka od pet godina dođe do privatizacije Agrokomerca; međutim, iako se ugovorom ne navodi nikakvo prvenstvo Čauševića u privatizaciji Agrokomerca, niti on preuzima ikakve obaveze na ovom planu, Agrokomerc se obavezuje da će mu isplatiti sve troškove ulaganja u proizvodnju u iznajmljenim objektima i to uz plaćanje dodatnih zateznih kamata! I još se Čauševiću osigurava prioritetno naplaćivanje sredstava koje je uložio u vlastiti biznis, s pravom prvenstva čak i u odnosu na potraživanja radnika kombinata, banke, poreske obaveze, dugovanja fondu PIO FBiH...

A ko je predviđen za kupca Agrokomerca u budućoj privatizaciji, otkriva dio citiranog Člana 5.4., u kojem se navodi da će prethodne odredbe biti primijenjene ukoliko Čaušević, to jest "Zakupac ne bude privatizirao tehnoekonomsku cjelinu iz nekih razloga" (boldirao S.P.). I koji bi ozbiljan biznismen nakon ovakvog ugovora sa Čauševićem bio uopće zainteresiran za privatizaciju Agrokomerca? Edited by Punisher

Share this post


Link to post
Share on other sites
Naravno, iako ovakav ugovor vrijeđa ne samo interese :D, već i inteligenciju svakog građanina Federacije BiH (osim Nedima Čauševića i onih koji su mu omogućili da ga sklopi), a posebno očajnih radnika i malih dioničara AC-a, premijer Federacije BiH Mustafa Mujezinović je 17. augusta 2009. godine posjetio Agrokomerc u znak podrške "spasonosnom ugovoru". Činjenica da spas Agrokomerca premijer Mujezinović vidi u iznajmljivanju objekata uz kiriju od 100 maraka i Čauševićevo zapošljavanje po jednog i po radnika na određeno vrijeme, uz sve obaveze koje je prema Telopticu preuzeo kombinat, ne treba da čudi: u pratnji premijera bio je i njegov doskorašnji šef, notorni Ramiz Džaferović, direktor Razvojne banke FBiH, kojemu je Mujezinović doskora bio savjetnik. S obzirom na činjenicu da je upravo Džaferovićeva banka novcem građana Federacije uz minimalnu kamatu kreditirala građevinske investicije ovog "biznismena" realno je očekivati da je tim milionima potpomognula i Čauševićev biznis oko AC-a.

Share this post


Link to post
Share on other sites
Kako su Lijanovići ušli u Agrokomerc?! :D

Procitajte sto je nadležnim inspektorima izjavio Stipe Ivanković Lijan:
"Potičem iz bogate seljačke obitelji. Imao sam velika imanja u Duvanjskoj općini, bavio sam se proizvodnjom i prodajom duhana, proizvodnjom i prodajom vina i rakije, stočarstvom i zemljoradnjom te sam time ostvario značajne prihode. Također izjavljujem da sam dana 16. 3. 2006. zaključio Ugovor o zajmu s Agrokomercom, te da sam novac po navedenom ugovoru uzeo iz kuće, budući da novac ne držim u banci jer živim u sredini koja nema vjere u banku, državne službe i samu državu, te da sam ga dana 20. 3. 2006. predao gospodinu Muji Milaku, direktoru Agrokomerca, u prostorijama Društva Lijanovići u širokom Brijegu. Dana 19. 11. 2007. dao sam punomoć odvjetnici Mladenki Puljić iz Mostara da me zastupa u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Velikoj Kladuši u postupku naplate potraživanja od dužnika Agrokomerc iz Velike Kladuše".

Prema Ivankovićevoj izjavi, on je 16. marta 2006. dao 500.000 KM tadašnjem direktoru kombinata Muji Milaku, no taj novac je na blagajnu Agrokomerca uplaćen tek 27. decembra 2006, i to bez potpisa polagača novca?! U nalazu Finansijske policije navodi se da je kao zalog za vraćanje ove pozajmice stavljen dio opreme Agrokomerca, odnosno Mesne industrije koja je izdata u zakup.

Kako pozajmica nije vraćena, Lijanovići su pokrenuli spor pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši. Odvjetnica Stipe Ivankovića Lijana Zdenka šimunović navodi da je prvobitni datum vraćanja pozajmice bio 16. 9. 2006., a kasnije je dva puta prolongiran, zadnji put do 20. 9. 2007. Sve to vrijeme obračunavale su se kamate na posuđeni iznos koje su iznosile deset posto na godišnjem nivou. Kao zalog za vraćanje ove pozajmice, objašnjava šimunovićka, dati su neki strojevi i ugovor o tome je zaključen kod notarke Nerbise Mržljak u Velikoj Kladuši 11. 7. 2007. i zalog je upisan u Registar zaloga pri Ministarstvu pravde. Vrijednost strojeva je procijenjena na 816.000 KM. Edited by Punisher

Share this post


Link to post
Share on other sites
ako se ima ugovor koji nikom nije dostupan mozda bi bilo bolje ga scanirati i postaviti ovdje ... spasiti sebe citiranja istog ...


http://www.poljoprivreda.ba/forum/viewtopic.php?f=3&t=136 link s kojeg je preuzet citat :

[quote]
U pratnji premijera bio je i njegov doskorašnji šef, notorni Ramiz Džaferović, direktor Razvojne banke FBiH, kojemu je Mujezinović doskora bio savjetnik

Bosanskohercegovačka tranzicija je iznjedrila i neke od najinovativnijih metoda pljački državnog vlasništva. No, čak i u tako oštroj konkurenciji, način na koji je nekadašnji krajiški poljoprivredni gigant prepušten na dokusurivanje jednom od majstora bošnjačkih ...

...čuda biznisa Nedimu Čauševiću, po svojoj drskosti može se mjeriti još samo s načinom na koji je Mijo Brajković oteo mostarski Aluminij. Dani su u posjedu kopije tajnog ugovora koji su sklopili direktor Agrokomerca Hamza Čarkadžić i direktor sarajevskog Teloptica Čaušević, pišu Bh Dani.

Kada bi istražni organi radili svoj posao, te da javnost nije oguglala i na najdrskije pljačke preostale državne imovine, u Federaciji Bosne i Hercegovine značajnije teme od načina na koji je preduzeću Teloptic sarajevskog tajkuna Nedima Čauševića omogućeno da dokrajči velikokladuški Agrokomerc ne bi bilo.

O kakvoj se bestidnosti u kriminalu radi najbolje svjedoči Ugovor o zakupu koji su 26. 12. 2008. godine potpisali u ime Agrokomerca direktor Hamza Čarkadžić i njegov kolega, direktor Teloptica, Nedim Čaušević. U Članu 6.1. ovog ugovora stoji da su "svaka ugovorna strana, kao i njeni zaposlenici, obavezni čuvati sve povjerljive informacije vezane za ovaj ugovor", te da će "obaveze predviđene ovim stavom ostati na snazi i poslije isteka ili raskida ovog ugovora bez obzira na uzroke i razloge prekida istog". Unatoč tome što je spomenuti ugovor tretiran kao najstroža državna tajna, redakcija Dana je u posjedu njegove kopije. I tek kada se makar i površno proanaliziraju odredbe ugovora, postaje jasno zašto su ga njegovi potpisnici pokušali sakriti daleko i od javnosti i od organa koji bi trebali štititi državnu imovinu i boriti se protiv kriminala.

Naime, direktor Agrokomerca Čarkadžić je ovim ugovorom Čauševićevom Telopticu izdao u zakup čak 290 objekata Agrokomerca po nevjerovatnoj cijeni od 100 maraka mjesečno po objektu, u šta ulazi i pravo korištenja zemlje, infrastrukture, opreme i inventara! O kako se mizernoj cijeni radi, najbolje svjedoči činjenica da se među iznajmljenim objektima nalaze i Mesna industrija Pjanići (s parcelom od 14 hektara i 17 ari), pogon otpadnih voda, kotlovnica, klaonica, kafilerija, hladnjača s kompresornicom (i svim pratećim objektima površine 7.673 kvadratna metra), trafostanica, radionica, garaža, skladišta, upravna zgrada, zatim farme za proizvodnju matičnih jata u Dolića Barama, Rašetinom Zidu, Gornjoj Vidoskoj, uzgojne farme Crvarevac 3, Elezovići 3, Zborište 3, Donja Slapnica, konzumne farme Drmaljevo, Dubrava, Šumatac, Pećigrad, Orčeva Luka, Tržac, 15 farmi za tovnu proizvodnju u općini Cazin, farme za proizvodnju brojlerskog mesa Nepeke, Poljana 1 i 2, šest farmi za tov brojlera u Velikoj Kladuši i jedna u Bužimu, sortirnica jaja i dvije valionice jaja, Tvornica stočne hrane sa silosnim kapacitetima u Velikoj Kladuši...

Za cijenu od 100 maraka po objektu Agrokomerc se obavezao Čauševiću osigurati dobivanje svih potrebnih dozvola, kao i "korištenje svojih receptura i licenci koje su ranije korištene"( Član 2.3.), te korištenje Agrokomercovog "logotipa, kao i logotipa njegovih robnih marki na proizvodima i ambalaži, kao i korištenje istih u marketinsške i reklamne svrhe" (Član 2.4.).

Osim navedenog, za cijenu od 100 maraka, Agrokomerc će "dozvoliti Zakupcu da uradi određene popravke na objektima neophodne za normalno funkcioniranje prostora i opreme za šta će se ispostaviti ugovor ili fakture Zakupodavcu" (Član 2.6.).

No, uz pristanak na velikodušno plaćanje zakupnine od čak 100 maraka, Čaušević se obavezao primiti i po jednog i po radnika po objektu (i brojem: 1,5 radnika po objektu!), ali na određeno vrijeme (Član 3.2.).

Čudo bosanskog biznisa

No, čak ni ovo nije sve i pravi horor krije se u nastavku ugovora, pišu Bh dani.

U Članu 5.2. Agrokomerc je saglasan da Čauševićev Teloptic može u "zakupljenim prostorima izvršiti ulaganja u objekte, mehanizaciju, poljoprivredne mašine, transportna sredstva, opremu i ostalo što bude smatrao potrebnim". E, na osnovu onoga što Čaušević bude smatrao potrebnim, Agrokomerc daje pravo Telopticu da sve objekte stavi pod - hipoteku, kao zalog za vraćanje kredita koje će dobiti Čaušević. Prevedeno, ovo odgovara situaciji u kojoj bi stanodavac dozvolio svome stanaru da kao zalog za vraćanje njegovog, stanarevog, kredita - založi stan koji iznajmljuje!?

Ipak, i u ovako oštroj konkurenciji citiranih čudovišnih odredbi ovog ugovora vrhunac tek slijedi. Naime, iako Čaušević pristaje na zaključivanje važnosti ugovora do privatizacije Agrokomerca, direktor kombinata Čarkadžić prihvata i sljedeću obavezu: "Ulaganja koja Zakupac realizira u proizvodne objekte Zakupodavca, mehanizaciju, transportna sredstva i opremu će biti tretirana prilikom privatizacije, odnosno biti će izraženo u početnom bilansu preduzeća, pišu Bh Dani.

Ukoliko Zakupac ne bude privatizirao tehnoekonomsku cjelinu (koju obuhvata ovaj ugovor) iz nekih razloga, Zakupodavac će isplatiti Zakupcu uložena sredstva sa zateznom kamatom od dana ulaganja do isplate u skladu sa zakonom ili tu obavezu prenijeti na kupca u postupku privatizacije. Zakupodavac prihvata da Zakupac ima pravo prvenstva naplate po ovom stavu" (Član 5.4.).

Vjerovali ili ne, ovo znači sljedeće: Čaušević za potrebe svog biznisa, u cilju ostvarivanja profita za sebe, kupuje i ulaže u opremu i sredstva potrebna za proizvodnju u objektima koje iznajmljuje (ne zaboravimo, po cijeni od 100 maraka i zapošljavanje jednog i po radnika, na određeno vrijeme); pri tome pristaje na raskid ugovora ukoliko prije proteka roka od pet godina dođe do privatizacije Agrokomerca; međutim, iako se ugovorom ne navodi nikakvo prvenstvo Čauševića u privatizaciji Agrokomerca, niti on preuzima ikakve obaveze na ovom planu, Agrokomerc se obavezuje da će mu isplatiti sve troškove ulaganja u proizvodnju u iznajmljenim objektima i to uz plaćanje dodatnih zateznih kamata! I još se Čauševiću osigurava prioritetno naplaćivanje sredstava koje je uložio u vlastiti biznis, s pravom prvenstva čak i u odnosu na potraživanja radnika kombinata, banke, poreske obaveze, dugovanja fondu PIO FBiH...

A ko je predviđen za kupca Agrokomerca u budućoj privatizaciji, otkriva dio citiranog Člana 5.4., u kojem se navodi da će prethodne odredbe biti primijenjene ukoliko Čaušević, to jest "Zakupac ne bude privatizirao tehnoekonomsku cjelinu iz nekih razloga" (boldirao S.P.). I koji bi ozbiljan biznismen nakon ovakvog ugovora sa Čauševićem bio uopće zainteresiran za privatizaciju Agrokomerca?

Naravno, iako ovakav ugovor vrijeđa ne samo interese, već i inteligenciju svakog građanina Federacije BiH (osim Nedima Čauševića i onih koji su mu omogućili da ga sklopi), a posebno očajnih radnika i malih dioničara nekadašnjeg prehrambenog giganta, premijer Federacije BiH Mustafa Mujezinović je 17. augusta 2009. godine posjetio Agrokomerc u znak podrške "spasonosnom ugovoru". Činjenica da spas Agrokomerca premijer Mujezinović vidi u iznajmljivanju objekata uz kiriju od 100 maraka i Čauševićevo zapošljavanje po jednog i po radnika na određeno vrijeme, uz sve obaveze koje je prema Telopticu preuzeo kombinat, ne treba da čudi: u pratnji premijera bio je i njegov doskorašnji šef, notorni Ramiz Džaferović, direktor Razvojne banke FBiH, kojemu je Mujezinović doskora bio savjetnik. S obzirom na činjenicu da je upravo Džaferovićeva banka novcem građana Federacije uz minimalnu kamatu kreditirala građevinske investicije na sarajevskom Marijin Dvoru "nove generacije bošnjačkih biznismena" (Mustafa Cerić), realno je očekivati da će novim milionima ispratiti i novi Čauševićev biznis.

Majstorije Nedima Čauševića

E, moj Thomas, da si ovdje sada...

Iako ga prijatelji zovu Brko, jednom od najmoćnijih bošnjačkih tajkuna bolje bi pristajao nadimak Mačka: kao da ima devet života! Opsadu Sarajeva iskoristio je za u to vrijeme najprofitabilniji biznis - uvoz hrane u opkoljeni grad. Prilikom jednog od neuspješnih pokušaja obračuna ratnih vlasti s dobro organiziranim švercerima, Čaušević je nakratko i bez posljedica po biznis završio u zatvoru.

Nakon rata njegova firma Teloptic godinama je od BH Telecoma dobijala milionske ugovore za izvođenje radova u obnavljanju telefonske infrastrukture - ipak, do procesuiranja optužbi za namještanje unosnih poslova nikada nije došlo. Nakon kupovine Rapidove zgrade preko puta sarajevskog Sportskog centra Skenderija, Čaušević postaje prvo vlasnik parcele, a onda i poslovne zgrade u sarajevskom naselju Ciglane, te više poslovnih prostora.

Vlasnikom sarajevskog hotela Holiday Inn Čaušević je bio vrlo kratko: onoliko dana koliko je agilnom Thomasu Milleru, tadašnjem američkom ambasadoru u BiH, bilo potrebno da se uvjeri o kakvoj se pljački radi u potpisanom kupoprodajnom ugovoru kojim je Kantonalna agencija za privatizaciju Čauševića proglasila vlasnikom hotela. Naime, hotel koji je nekoliko godina kasnije prodat za preko 30 miliona maraka, Čaušević je kupio za par miliona tada bezvrijednih certifikata, pri čemu se u trenutku prodaje na računu Holiday Inna nalazilo preko šest miliona maraka!

No, Čaušević se nije predao: nakon toga je postao vlasnikom mljekare Milkos, punionice sokova Sinalco, vlasnikom velike građevinske parcele na sarajevskom Marijin Dvoru na kojoj je izgradio ogromni poslovno-stambeni kompleks. Na redu je, po svemu sudeći, i Agrokomerc, a, u međuvremenu, zajedno s kolegama Fahrudinom Radončićem, Edinom Arslanagićem, Nihadom Imamovićem, Alijom Budnjom..., kao ugledni član "nove generacije uspješnih bošnjačkih biznismena", od reisa Cerića je predstavljen i kao donator milion maraka za izgradnju Cerićeve rezidencije na sarajevskim Kovačima (mada nije poznato da je širokogrudno obećanje i ispunio).

Čauševićev Teleoptic utabanim stazama

Kako su Lijanovići ušli u Agrokomerc

"Potičem iz bogate seljačke obitelji. Imao sam velika imanja u Duvanjskoj općini, bavio sam se proizvodnjom i prodajom duhana, proizvodnjom i prodajom vina i rakije, stočarstvom i zemljoradnjom te sam time ostvario značajne prihode. Također izjavljujem da sam dana 16. 3. 2006. zaključio Ugovor o zajmu s Agrokomercom, te da sam novac po navedenom ugovoru uzeo iz kuće, budući da novac ne držim u banci jer živim u sredini koja nema vjere u banku, državne službe i samu državu, te da sam ga dana 20. 3. 2006. predao gospodinu Muji Milaku, direktoru Agrokomerca, u prostorijama Društva Lijanovići u Širokom Brijegu. Dana 19. 11. 2007. dao sam punomoć odvjetnici Mladenki Puljić iz Mostara da me zastupa u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Velikoj Kladuši u postupku naplate potraživanja od dužnika Agrokomerc iz Velike Kladuše", izjavio je nadležnim inspektorima Stipe Ivanković Lijan, koji je potpisao pozajmicu Muji Milaku.

Prema Ivankovićevoj izjavi, on je 16. marta 2006. dao 500.000 KM tadašnjem direktoru kombinata Muji Milaku, no taj novac je na blagajnu Agrokomerca uplaćen tek 27. decembra 2006, i to bez potpisa polagača novca?! U nalazu Finansijske policije navodi se da je kao zalog za vraćanje ove pozajmice stavljen dio opreme Agrokomerca, odnosno Mesne industrije koja je izdata u zakup.

Kako pozajmica nije vraćena, Lijanovići su pokrenuli spor pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši. Odvjetnica Stipe Ivankovića Lijana Zdenka Šimunović navodi da je prvobitni datum vraćanja pozajmice bio 16. 9. 2006., a kasnije je dva puta prolongiran, zadnji put do 20. 9. 2007. Sve to vrijeme obračunavale su se kamate na posuđeni iznos koje su iznosile deset posto na godišnjem nivou. Kao zalog za vraćanje ove pozajmice, objašnjava Šimunovićka, dati su neki strojevi i ugovor o tome je zaključen kod notarke Nerbise Mržljak u Velikoj Kladuši 11. 7. 2007. i zalog je upisan u Registar zaloga pri Ministarstvu pravde. Vrijednost strojeva je procijenjena na 816.000 KM.

Saopćenje Odbora za spas Agrokomerca

Mujezinović podržava pljačkanje kombinata

Nakon posjete delegacije Vlade Federacije BiH i direktora Razvojne banke FBiH Ramiza Džaferovića, saopćenjem, koje donosimo u cijelosti, se oglasio Odbor za spas Agrokomerca

Premijer Vlade Federacije BiH još jednom je pokazao i dokazao kakvu je sudbinu namijenio Agrokomercu i njegovim radnicima. Prilikom posjete Velikoj Kladuši nije se udostojio obratiti radnicima Agrokomerca koji su to očekivali, a koji već mjesec dana štrajkuju, niti da održi sastanak s predstavnicima Općine Velika Kladuša i predstavnicima dioničara Agrokomerca koji su veoma bitan faktor za ukupno rješavanje pitanja Agrokomerca. Sve je ovo posljedica samo jednog pitanja, a to je da se radi o općini Velika Kladuša i njenim građanima koji su već duže vrijeme predmet opstrukcije aktuelne vlasti.

Premijer zanemaruje činjenicu da se imovina Agrokomerca nalazi najvećim dijelom na prostoru općine Velika Kladuša i da bez uključivanja lokalnih institucija, dioničara i institucije države, pitanje Agrokomerca ne može niti će se riješiti. Odnos predstavnika Vlade Federacije i novoimenovanog Menadžmenta i Uprave Agrokomerca naspram onih koji su najbitniji za rješavanje pitanja Agrokomerca je pokazao svoje pravo lice, pišu Bh dani.

Ali oni zaboravljaju na veoma bitne činjenice:

- Vlada Federacije svjesno čini poteze na štetu Agrokomerca i imovine Agrokomerca te zanemaruje činjenicu da u Agrokomercu postoji privatni dioničarski kapital i da se pitanje vlasništva utvrđuje na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu te se krše propisi ove države i zakoni koji reguliraju ova pitanja.
- Očigledan je odnos federalnog premijera prema radnicima i Sindikatu Agrokomerca kada se udostojio posjetiti jednu farmu kokošiju koja je u Agrokomercovim objektima u privatnom aranžmanu a ne posjetiti radnike koji štrajkuju već mjesec dana, a da ne govorimo o nastupu s pozicije moći i vlasti bez jednog otvorenog i jasnog razgovora s pripremljenim programom mjera i aktivnosti za rješavanje pitanja Agrokomerca. Sindikat i radnici su se bar udostojili i pripremili pa su ponudili Sporazum za rješavanje njihovih zahtjeva.

- Uprava, Menadžment, kao i Vlada Federacije, svjesno krše zakone i propise te se ponašaju kao da su iznad zakona jer si uzimaju pravo da kao pojedinci odlučuju i upravljaju ogromnim dioničkim i državnim kapitalom i da u ime države raspolažu po svom mišljenju i nahođenju s istim bez tijela koja propisuju zakoni, akta i propisi kao što su skupštine, domovi parlamenata i druga tijela.

- Vlada Federacije kao izvršna vlast, umjesto da se bavi izvršavanjem zaključaka Predstavničkog i Doma naroda kao zakonodavne vlasti, nastavlja da Agrokomerc vuče u dublji ponor u interesu privatnika i pojedinaca a ne Agrokomerca i radnika Agrokomerca kao i institucija BiH. Dokaz za to je sastav delegacije koja je prisustvovala sastanku a u njoj se nalaze "strateški partneri" za revitalizaciju Agrokomerca. Sve to ne bi bilo čudno da se ne radi o probranim i odabranim partnerima koji dobivaju imovinu vrijednu preko 100 miliona KM za nikakve pare, jer kako drugačije nazvati kada neko dobije na pladnju ono što je neko stvarao 40 i više godina kao da je njegovo, a koristi za svoje potrebe i svrhe?

Primjer za to je firma TELOPTIC iz Sarajeva koja dobiva za 100 KM po useljenom objektu: imovinu, recepture, licence, tehnologiju, brend i ime Agrokomerca, a sve to prikazuje kao revitalizaciju Agrokomerca. Sve bi to bilo u redu da se sav profit, prihod i ostalo prikazuje kao ulaganja u Agrokomerc a ne ulaganja u vlastitu proizvodnju iako je to sve u interesu Teloptica jer on ostvaruje svu dobit i korist a najmanje koristi od toga ima Agrokomerc. Dokaz za to je ugovor koji je više nego štetan za Agrokomerc i državu BiH jer bez transparentnog i javnog pristupa omogućava pojedincima da se bogate na račun privatne i državne imovine. Pod ovakvim uslovima ne bi bio problem naći ogroman broj strateških partnera u BiH i inostranstvu ili je ovo priprema velike privatizacije na mala vrata svojim odabranim "strateškim partnerima".

- Vlada Federacije, Uprava i Menadžment umjesto da se bave pitanjem podbilansnog stanja i potraživanja koja ima Agrokomerc po svim osnovama, spominju samo potraživanja koja Agrokomerc duguje, a niko se ne bavi pitanjem ko sve duguje Agrokomercu i po kojem osnovu te realnošću visine i osnove potraživanja (ugovori o zakupu, iznajmljivanju opreme, korištenju opreme bez ugovora i sl.). Primjer za to je i BOSNALIJEK iz Sarajeva koji je otjerao opremu prije desetak godina vrijednu više od 30 miliona maraka i istu koristi bez naknade. Kao što je poznato, takve opreme je poslije rata puno odvezeno iz Agrokomerca za privatna i pravna lica i ista nikad niti je plaćena niti je vršena naknada za korištenja iste. To se odnosi i na ratna potraživanja Agrokomerca, logističke podrške u odbrani BiH kao i sva druga potraživanja koja ima Agrokomerc po svim osnovama.

- Mala privatizacija je još jedna od kriminalnih aktivnosti koju želi da provede Uprava i Menadžment Agrokomerca jer, kao što je poznato, u prijašnjoj maloj privatizaciji je prodano 76 objekata i radnici Agrokomerca nisu imali nikakve koristi od iste. Podjela na tehnološke cjeline ima samo za cilj da se lakše imovina Agrokomerca podijeli određenim interesnim pojedincima i grupama a ne revitalizaciju proizvodnje i spašavanje Agrokomerca.

- Interesantno je da je u Predstavničkom domu i Domu naroda postignut politički konsenzus SDA i DNZ-a, a premijer kao kadar stranke koja je podržala zaključke iste krši, a to je očigledno kada se vide kakvi su njegovi stavovi oko Strateškog tima, a zna se da je zaključak Predstavničkog doma koji se odnosi na Strateški tim usvojen na inicijativu poslanika SDA.

- Još uvijek se na sudovima BiH na svim nivoima i na međunarodnom sudu u Strasbourgu vode sudski sporovi koje Vlada Federacije uporno zanemaruje a znamo da su presude i procedure koje se sprovode obavezne po presudama i zakonima. Problem su sudska izvršenja i sprovođenje već usvojenih presuda i presuda koje će se tek donijeti te se zanemaruje činjenica da se sudske presude moraju sprovesti ukoliko želimo pravnu državu.

- Planovi koje ima Uprava i Menadžment o imovini Agrokomerca van države Bosne i Hercegovine nisu u interesu države BiH niti dioničara i radnika Agrokomerca jer do sada vlasti Federacije niti Uprava i Menadžment nisu pokrenuli ništa da se ta imovina zaštiti i stavi u funkciju interesa dioničara i radnika Agrokomerca, već je predmet daljnjih kriminalnih radnji, prodaja i privatizacije kojom bi oni upravljali.
- Ukoliko Vlada ima iskrenu namjeru da riješi pitanje Agrokomerca, iskreno bi pristupila sprovođenju zaključaka Predstavničkog doma i Doma naroda a oni su, kao što je poznato, sljedeći:

Dom naroda Parlamenta Federacije:

- Traži se od svih institucija ove zemlje da zaustave sve radnje i aktivnosti vezane za imovinu Agrokomerca u BiH i u inostranstvu.

- Traži se od Federalnog tužiteljstva da istraži i procesuira sve učesnike "kriminala i pljačke" učinjenih u preduzeću Agrokomerc od 1995. godine do danas.

- Traži se, to jest urgira, da se domaći sudovi očituju o zahtjevu za privremenom mjerom koju su u tužbenom zahtjevu tražili dioničari Agrokomerca i Udruženje nezaposlenih dioničara.

- Traži se da Vlada Federacije BiH "hitno" sačini program uvezivanja staža radnicima Agrokomerca i isplatu zaostalih plaća.

- Traži se da hitno Vlada Federacije preduzme sve mjere u pogledu dokazivanja zloupotrebe položaja imenovanih direktora, koji su zadužili poduzeće bez saglasnosti, no i kao neovlašteni dali suglasnost na upis hipoteka.

n Traži se da Vlada FBiH sačini detaljnu informaciju o stanju u Agrokomercu s prijedlogom mjera.
Predstavnički dom Parlamenta Federacije

n Daje se podrška Strateškom timu formiranom od strane Vlade Federacije s premijerom Vlade na čelu, s tim da novi premijer nastavi rad umjesto bivšeg premijera.

n Zadužuje se Vlada Federacije BiH da putem Federalnog pravobranilaštva izvrši reviziju svih izdanih hipoteka i ugovora o zakupu koje je izdala Uprava Agrokomerca d.d.

n Zadužuje se Vlada FBiH da hitno sačini cjelovit program mjera za izmirenje obaveza prema radnicima Agrokomerca po svim osnovama (uvezivanje radnog staža, isplata zaostalih plaća, zdravstvenog osiguranja i dr.).

n Zadužuje se Vlada Federacije BiH da putem Strateškog tima najkasnije u roku od 60 dana izradi i uputi u parlamentarnu proceduru zakon o Agrokomercu, a s ciljem sistematskog rješavanja problema u Agrokomercu, zaštite državne imovine i pokretanja proizvodnje.

Prema navedenom, može se vidjeti šta je bila obaveza Vlade a šta je učinjeno.

- Prema svim međunarodnim normama i standardima Vlada Federacije, Uprava i Menadžment, umjesto da se, kao prvo, bave identifikacijom stanja u Agrokomercu, analizom njegove snage i mogućnosti, kao i slabostima i preprekama za njegovo rješavanje te donošenjem jasno definiranih strateških ciljeva, prioriteta mjera i aktivnosti, oni nude ad hoc rješenja koja ne vode ukupnom rješavanju pitanja Agrokomerca već samo pospješuju daljnje uništavanje i kriminal u Agrokomercu.

- Na kraju, bitno je naglasiti da se pitanje Agrokomerca ne može niti će se riješiti ukoliko se u njegovo rješavanje ne uključi lokalna zajednica - Općina, dioničari, Sindikat, radnici Agrokomerca i država kojoj bi trebao biti cilj stavljanje ovog resursa u interese države a ne pojedinaca, pišu Bh Dani.
[/quote]
  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites
[quote name='lucky' timestamp='1328624331' post='448700']
ako se ima ugovor koji nikom nije dostupan mozda bi bilo bolje ga scanirati i postaviti ovdje ... spasiti sebe citiranja istog ...

[/quote]

Mislim da ste dijelom u pravu, dragi kolega.......U prilogu kopija dijela prve i zadnje stranice pomenutog ugovora. Cijeli ugovor vam ne mogu priloziti, iako je kao takav u mom posjedu, iz razlicitih razloga. U ostalom, u prethodnim tekstovima je skoro svaki njegov clan ponaosob citiran :D i komentarisan tako da ne vidim potrebe da se ponavljamo :D
[attachment=5078:Ugovor o zakupu2.JPG]


[attachment=5079:Ugovor o zakupu1.JPG] Edited by Punisher

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.



  • Forum Statistics

    • Total Topics
      24,064
    • Total Posts
      378,364
×
×
  • Create New...