Jump to content

Caesar

Članovi
  • Content Count

    20
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

0 Ni tamo ni vamo

About Caesar

  • Rank
    Novi član
  1. Snimak na "pink" sajtu ne radi. Video snimak mozete skinuti sa ovog linka: Streljanje zarobljenika iz Srebrenice
  2. Hag je prkazao video-snimak u kome se vidi kako jedinaci Srbijanskog DB-a "Skorpioni" strelja zarobljenike i civile iz Srebrenice. Interesantno je saznanje da su isti zlocinci usko saradjivali sa Fikretom Abdicem u agresiji na Republiku BiH. Pogledajte snimak i prociotajte vise na ovom linku: Zlocin nad zarobljenicima Srebrenice
  3. Veoma interesantan clanak, koji do koze razotkriva trenutnu situaciju u BiH. Objavljen je na mnogim bosanskim portalima. Procitajte vise na ovom linku: EU i SAD- Dejtonski Ustav je nefunkcionalan
  4. Caesar

    ISTINA O DEJTONU

    Znas li o cemu pricas?
  5. Caesar

    ISTINA O DEJTONU

    JOS JEDAN DOKUMENT, DO SADA SKRIVEN OD BIH JAVNOSTI - ISTINA IZLAZI POLAKO NA VIDJELO USTAV PODMETNUT KAO MIROVNI PLAN Iz slijedece analize "Opsteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini", koju je Prof. Boyle uputio poslanicima Skupstine Republike BiH, jasno su izneseni dokazi da se tim novim Ustavom BiH, Unistava Republika BiH I osniva nova drzava Republika sdrpska, i 10 kantona, tzv. Federacija. Ova analiza je jedan od glavnih razloga zasto se Izetbegovic nikada nije usudio taj "Mirovni sporaum" donijeti pred poslanike legalne Skupstine Republike BiH I zasto taj "Mirovni sporazum" tj. novi Ustav BiH nikada nije ratifikovan. Cinjenica da Pariski Mirovni sporazum, dogovoren preliminarno u Daytonu, nikada nije ratifikovan u legalnoj Skupstini omogucava Bosancima da se legalnim sredstvima bore za povratak legalnog Ustava Republike BiH I ukidanje genocidne Republike srpske. Professor Francis A. Boyle MEMORANDUM SALJE: PROFESOR FRANCIS A. BOYLE PREDMET: DAJTONSKI SPORAZUM DATUM: 30. NOVEMBAR 1995. DRAGI PRIJATELJI: Uvod 1. Upravo sam prostudirao Dajtonske dokumente. Jasno je da ce Bosna izgubiti 49% svoje teritorije u korist srpskih agresorskih snaga. Da bude jos gore, 30% Bosne koje je sada slobodna teritorija pod kontrolom Vlade i Armije, ce predati svoju nezavisnost u ruke NATO-a. NATO ce postati okupaciona sila koja ce potpuno kontrolisati teritoriju na kojoj je stacionirana. Jos i mogu shvatiti da dajete 49% BiH koje ne kontrolisete. Medjutim, potpuno je neshvatljivo zasto bi ste zeljeli da date 30% Bosne koje sada potpuno kontrolisete. U sustini, 30% BiH koje sada kontrolisete ce postati zatvor pod kontrolom NATO-a. Necete imati apsolutno nikakve nezavisnosti. Komandant NATO-a ce imati apsolutnu diktatorsku vlast i vojnu silu koja ce biti u stanju da namece odluke. Predsjednik, Predsjednistvo i Vlada ce postati nista vise od marioneskog rezima koji ce izvrsavati sta god im NATO kaze. 2. Dakle, poslije svih ovih godina, poslije svih vasih patnji, poslije svih vasih uspjeha, vi predajete 49% vase teritorije Srbima, 20% Tudjmanu, a 30% NATO-u. Naravno, samo vi donosite tu odluku, nikako ja. Medjutim, vasa Armija nije porazena u bitci. Ona kontrolise 30% teritorije Bosne i Hercegovine. Potpuno je nerazumno da se vasa Armija preda kako je predvidjeno prema uslovima Dajtonskog sporazuma. Ovi zakljucci postaju jasni poslije analize slijedecih elemenata Dajtonskog sporazuma. Direktni mirovni pregovori, Wright-Peterson vazduhoplovna baza, Dayton, Ohio, 1.-21. Novembra 1995. Opsti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini 3. U Opstem okvirnom sporazumu se spominje "Federalna republika Jugoslavija", a ne Federalna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora). Ovo je jos jedna koncesija krnjoj Jugoslaviji koja prakticno znaci da je FRJ zakoniti nasljednik bivse SFR Jugoslavije. 4. Vec u Clanu I se pominje "Bosna i Hercegovina" umjesto Republika Bosna i Hercegovina. Iz te terminologije proizlazi da ce Republika Bosna i Hercegovina nestati da bi nastalo nesto sto se zove "Bosna i Hercegovina". Drugim rijecima, Srbi ce postoci svoj cilj razbijanja Republike Bosne i Hercegovine i dobijanja zvanicnog priznanja Republike Srpske. 5. U Clanu III eksplicitno se uvodi termin Republika Srpska. Ovo je bio drugi srpski cilj, zvanicno priznanje Republike Srpske. 6. Clan V. Cudno je i bez presedana da Republika Hrvatska i Federalna Republika Jugoslavija "potpuno podrzavaju i pospjesuju ispunjenje obaveza" iz novog Ustava Bosne i Hercegovine. Drugim rijecima, Hrvatska i krnja Jugoslavija su postali garanti Ustva Bosne i Hercegovine. Ovo je slicno slucaju Kipra, gdje su Turska, Britanija i Grcka bili garanti. Naravno, uslijedio je rat. 7. Clan X kaze da Federalna Republika Jugoslaavija i Bosna i Hercegovina "priznaju jedna drugu kao suverene, nezavisne drzave u njihovim internacionalnim granicama". Medjutim, ova terminologija ne predstavlja zvanicno diplomatsko priznanje. To moze biti ucinjeno jedino kada se dogovore dvije vlade i razmijene ambasadore. Ovo je potvrdjeno slijedecim rijecima, koje nalazimo u Clanu X: "Dalji aspekti medjusobnog priznanja ce biti predmet buducih pregovora." Dakle, jos nema zvanicno uspostavljenih diplomatskih odnosa izmedju Bosne i Hercegovine i Federalne Republike Jugoslavije. Ozbiljno sumnjam da ce Milosevic ikada razmijeniti ambasadore, tj. zvanicno priznati, Bosnu i Hercegovinu, koja ce se raspasti po ovim uslovima Daytonskog sporazuma. 8. Clan XI. Cinjeniaca da ovaj sporazum stupa na snagu odmah po potpisivanju pokazuje da je Holbrooke odlucio da ga progura odmah i onda ga predstavi kao svrsen cin Skupstini Republike Bosne i Hercegovine. Anexi: Anex 1-A: Dogovor o vojnoj strani mirovnog ugovora. Clan I. Opste obaveze. 9. Ocito je da je ovaj dogovor pokusaj da se NATO tretira kao "dogovorena regionalna organizacija" u skladu sa Poglavljem 8 Povelje Ujedinjenih Nacija. Ali jasno je da NATO ovo nije. Zapravo, NATO je obrambeni savez organizovan pod Clanom 51 te Povelje, koji je sadrzen u Poglavlju 6. Po uslovima Povelje Ujedinjenih Nacija ili NATO Pakta NATO nema autoritet da se umjesa u neku vrstu medjunarodne operacije nametanja mira kao sto je ovdje opisano. 10. Organizacija Ujedinjenih Nacija ima autoritet da napravi takvu operaciju cuvanja mira kao sto je UNPROFOR, ali NATO nema. 11. 2(a). "Ni jedan Entitet ne smije zaprijetiti ili koristiti silu protiv drugog Entiteta, i ni pod kojim uslovima naoruzana sila jednog entiteta ne smije uci ili odsjesti na teritoriji drugog entiteta bez pristanka vlade te druge strane i Predsjednistva Bosne i Hercegovine." U drugim rjecima, Bosanska Armija ne moze napasti Armiju Republike Srpske ni pod kojim uslovima. 12. 3. "Oba Entiteta ce biti jednako odgovorna za ispunjenje ovog...". Drugim rijecima, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska se tretiraju kao da su de fakto nezavisne drzave. Republika Bosna i Hercegovina se ovdje nigdje ne spominje. Clan II. Obustava neprijateljstava Clan III. Povlacenje stranih vojnih jedinica. 13. Izgleda kao da se ovdje zahtijeva povlacenje vojnih snaga Republike Hrvatske i krnje Jugoslavije. Medjutim, ni Republika Hrvatska ni krnja Jugoslavija nisu potpisnici ovoga Anexa. Jedini potpisnici ovoga Anexa su Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosna i Hercegovina i Republika Srpska. Osim toga, postoje druge posljedice ovog cina koje ce biti prodiskutovane kasnije. 14. Ovdje je uspostavljena zona separacije izmedju vojnih snaga koja je 4 km siroka, po dva na obje strane od dogovorene linije prekida vatre. Samo IFOR-u je dozvoljen u ovoj dogovorenoj zoni separacije. Drugim rijecima, ovo je de fakto podjela Republike Bosne i Hercegovine duz linije prekida vatre koju ce IFOR policijski kontrolisati. III. Faza II, strana 7 15. Ovdje dokument uvodi "granicnu liniju izmedju Entiteta". Dakle, jasno se govori o granici. Drugim rijecima, oba Enititeta se tretiraju kao da su de fakto drzave pa trebaju imati obiljezenu granicnu liniju. 16. 4. Opste, strana 8. Uocimo ovdje da ce IFOR izvrsiti demarkaciju granicne linije izmedju dva Entiteta. Dakle, jos jednom, imate NATO/IFOR-ovo formalno obiljezavanje granice, tj. imate kreiranje dvije de fakto nezavisne drzave. V. Faza III, strana 9 17. 6. "...IFOR ima pravo i nadleznost da prisili uklanjanje, povlacenje ili preseljenje oruzane sile i da naredi obustavu bilo koje aktivnosti na bilo kojoj lokaciji u Bosni i Hercegovini. Ostatak paragrafa 6 daje IFOR-u pravo da upotrijebi vojnu silu u tom cilju. 18. Uglavnom, dakle, IFOR ce biti u vlasti nad cijeom drzavom, sa pravom da upotrijebi vojnu silu bilo gdje to zazeli. Tesko je vidjeti da ce ostati nesto od formalne nezavisnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a da i ne govorimo o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine. Clan VI. Razmjestanje Snaga za provodjenje sporazuma, strana 11 Savjet Bezbjednosti UN moze uspostaviti IFOR koji djeluje u skladu sa Poglavljem 7 Povelje UN, koje se bavi akcijama uspostavljanja mira. Medjutim, NATO nema ni ovlastenja niti kompetencija da to ucini. To je samo odbrambeni pakt organizovan prema Clanu 51., Glave 6. Povelje UN. IFOR moze biti pozvan da pomogne u provodjenju slobodnih i fer izbora, da pomaze humanitarnim organizacijama, da radi sa izbjeglicama itd. (Strana 12.) Drugim rijecima, izgleda da ce IFOR biti uvucen da obezbijedi vojnu snagu neophodnu da se uradi bilo sta u Bosni i Hercegovini. (Ovo je direktno u kontradikciji sa onim sto Clinton govori javno o ogranicenoj ulozi NATO-a). 21. 5. Uglavnom, IFOR-ov komandant moze uraditi u Bosni i Hercegovini sta god zazeli. Paragraf 6. daje mu za pravo da upotrijebi i vojnu silu. Drugim rijecima, cijela Bosna i Hercegovina ce biti pod vlascu IFOR-a. 22. Strana 13. Dakle, IFOR ce postati vojni okupator Bosne i Hercegovine, sa svim pravima, privilegijama i imunitetom. Komandant IFOR-a ima pravo da upotrijebi vojnu silu prema svom nahodjenju. 23. Stoga, pod ovim uslovima, ne razumijem kako IFOR nece biti umijesan u tzv. izgradnju nacije Bosne i Hercegovine. 24. Dakle, pod uslovima ovoga sporazuma NATO ce postati vojni okupator Bosne i Hercegovine. Zato ce prema Haskim pravilima imati obavezu da odrzava zakon i red. Prema tome, bosanske vlasti odustaju od one nezavisnosti koju imaju na 30% teritorije koju sada kontrolisu, a osim toga, permanentno predaju kontorolu nad 49% Bosne i Hercegovine, dijelom nazvanim Republika Srpska. Pod ovim okolnnostima, Predsjednik, Predsjednistvo i Skupstina ce postati samo lutke na koncu, rezim koji ce morati da radi sta god mu je naredjeno od IFOR-a. Clan VIII. Uspostavljanja Zajednicke vojne komisije. 25. Izgleda da ce zajednicka vojna komisija postati de fakto vlada Bosne i Hercegovine. Uocimo medjutim da ce komisija funkcionisati nista vise nego samo kao konsultativno tijelo za IFOR-ovog komandanta. Prema tome, IFOR-ov komandant upravlja cijelom Bosnom po svim osnovama i svrhama. Clan XII. Konacni tumac sporazuma 26. Uglaavnom, IFOR-ov komandant ima zakonsku vlast da uradi sto god zeli. Dakle, u biti ovaj sporazum uspostavlja vojnu diktaturu u Bosni pod kontorolom IFOR-ovog komandanta. Dodatak B Anexu 1-A: Sporazum izmedju Republike Bosne i Hercegovine i Sjevernoatlanskog odbrambenog saveza (NATO) u vezi statusa NATO-a i njegovog osoblja. 27. Uglavnom, NATO osoblje ce biti imuno u odnosu na pravni sistem Bosne i Hercegovine sta god da urade. Ova NATO operacija je zakon za sebe. Anex 1-B. Sporazum o regionalnoj stabilnosti 30. Ovaj sporazum je izmedju Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Federalne Republike Jugoslavije, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Clan II (1) 31. Primjetimo da se ovdje govori samo o misiji vojnog priblizavanja izmedju sefova vojnih snaga Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Drugim rijecima, nestaje Armija Bosne i Hercegovine. Armije Federacije i Srpske se tretiraju kao armije de fakto nezavisnih drzava. Ne postoji zajednicka komanda, samo koordinacija, koja se nikada nece ostvariti. 32. Clan VI, strana 4. Odnosi naoruzanja su potpuno nepravedni. Uglavnom, krnja Jugoslavija ce imati 75% plus 10% na Republiku Srpsku. Ne vidim kako taj omjer moze kreirati stabilan mir u Bosni ili na Balkanu. Anex 2. Sporazum o granicnoj liniji izmedju entiteta i srodni problemi Clan V. Arbitraza za podrucje Brckog 33. Uglavnom, ovim se stavlja podrucje Brckog na led za slijedecu godinu. Ponovo, cijela svrha Daytonskog sporazuma je da Clinton dobije nesto napismeno tako da ce on moci staviti cijelo Bosansko pitanje na led za slijedecu godinu da bi nastavio sa svojom predsjednickom kampanjom bez uticaja Bosne. 35. Takodjer, mislim da sada nije vjerovatno da ce Predsjednik Medjunarodnog suda pravde naimenovati trecega sudiju dok Bosna vec ima jedan slucaj u toku na Svjetskom slugu protiv Krnje Jugoslavije. Naravno, ako i kada Bosna bude prinudjena da da povuce tu parnicu, onda ce mozda Predsjednik Suda biti voljan da izvrsi tu obavezu. Ovdje bi trebali obezbijediti neku alternativu Predsjedniku Medjunarodnog suda pravde. Anex 3. Sporazum o izborima 36. Strana 2. Da budem iskren ja ne vidim kako se taamo mogu odrzati realni izbori za devet mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma pod sadasnjim uslovima. Taj zahtjev je smijurija. Sve sto Srbi trba da urade je da nista ne mijenjaju. Ko ce glasati u Republici Srpskoj pod pod ovim uslovima. Clan III. Privremana komisija za izbore. 37. Komisija treba da kazni "svaku osobu ili tijelo koje krsi propise". Medjutim, to nista ne znaci bez IFOR-ove prisile. Clan IV. Pravo ucesca na izborima 38. "Do dana izbora, povratak izbjeglica bi trebalo da bude obavljen, tako da bi mnogi mogli ucestvovati licno na izborima u Bosni i Hercegovini. Ovo je smijesna recenica. Kako je iko mogao uzeti je zdravo za gotovo. 39. Apsolutno nema nacina da bilo ko organizuje demokratske izbore u Bosni u slijedecih deset mjeseci. Anex 4. Ustav Bosne i Hercegovine 40. Ustav. Iz jezika upotrijebljenog ovdje cini se da se nastavlja postojanje Bosne kao medunarodnog subjekta kao i njeno clanstvo u Orgaanizaciji Ujedinjenih Nacija. Naravno Srbi ce biti u stanju da tvrde da "Republika Bosna i Hercegovina" vise ne postoji i da ovaj Sporaazum explicitno priznaje Republiku Srpsku. Ali za razliku od ranijeg jezika, izgleda da ovaj jezik stiti pravno postojanje drzave i njeno UN clanstvo. Prema jezik u prvom nacrtu kojeg je Holbrooke dao Izetbegovicu dne 5. Novembra 1995. Republika Bosna i Hercegovina bi odmah dozivjela disloluciju kao drzava prema medjunarodnom pravu. Toliko o njegovim dobrim namjerama. To je bilo isto toliko lose kao sto je pokusao Owen da ucini na Owen-Stoltenbergovim pregovorima. Clan III. Duznosti i Relacije izmedju institucija Bosne i Hercegovine i Entiteta. 41. Ocigledno, sa ove liste je namjerno izostavljena Odbrana. Dakle, centralne institucije nece imati nikakvih kompetencija u pitanjima vezanim za odbranu Drzave. Stoga prema Paragrafu 3, koji slijedi, dva entiteta imaju odgovornosti za "odbranu". dakle, dva entiteta - Federacija i Srpska - ce postati de facto nezavisne drzave. 42. Efektivno institucije sada postojece Republike Bosne i Hercegovine ce prestati da postoje, i ogranicen broj institucija sa ogranicenim ovlastenjima ce ih mozda zamijeniti. Sve druge institucije moraju biti usaglasene sa Republikom Srpskom, sto se nece nikada dogoditi. 43. Clan IV. Skupstina. Tijelo koje predstavlja narod, Vijece naroda, nikada nece proraditi jer ce blok delagata iz Republike Srpske sam sebe iskljuciti prema instrukcijama sa Pala. Buduci da paljanski Srbi mogu staviti veto na odluke Vijeca naroda, onda oni mogu staviti veto i na odluke cijele Skupstine. 44-45. Buduci da paljasnski Srbi mogu narediti svojim delegatima da se iskljuce iz rada skupstine, to nikada nece biti qvoruma u Vijecu narod. Buduci da nikada nece biti qqvoruma, Vijece naroda ne moze odlucivati pravosnazno, pa stoga ni cijela Skupstina ne moze djelovati zakonito. Dakle, nista ne moze biti ucinjeno protiv zelja paljanskih Srba. 46. Svi drugi propisi ne mijenjaju situaciju. Buduci da paljanski Srbi imaju pravo da sprijece qvorum, onda nikakav posao ne moze biti obavljen protivno njihovim zeljama. 47. Jos jednom, glasajuci kao blok, delegati ili clanovi iz Republike Srpske mogu efektivno sprijeciti da bilo kakav posao bude obavljen na zasjedanju Skupstine, ako je suprotan njihovim zeljama. 48. Paragraf 4. Ovlastenja. Primjetimo da Skupstina nema nadleznost da vrsi mobilizaciju, prikuplja i odredjuje porez ili skuplja prihode. Skupstina moze samo "odlucivati o izvorima i iznosima prihoda za (svoje) djelovanje...". Drugim rijecima, Skupstina nema nezavisan izvor prihoda. Zbog toga ce biti potpuno bez-znacajna. To ce biti vrlo slicno prvom Clanu Konfederacije ovdje u Amerika koji nije uspio upravo iz ovog razloga. Bio je zamijenjen Ustavom Sjedinjenih Americkih Drzava koji daje Federalnom kongresu pravo da skuplja novac pomocu oporezivanja, obaveznih davanja, carina itd. Bez prava da skuplja porez, ova Skupstinaa nece iamti nikakve stvarne vlasti. 49. Predsjednistvo. Odjeljak 2(d) efektivno daje paljanskim Srbima pravo veta nad odlukama Predsjednistva. Drugim rijecima, Predsjednistvo nece biti u stanju da uradi bilo sta protivno njihovim zeljama. Ono naprosto nece biti u stanju da radi. 50. Stoga ce Serbi sa Pala biti u stanju da sprijece Predsjednistvo u sprovodjenju spoljne politike BiH. Prema tome, cak i limitirana ovlast ce biti sputavana od strane Srba s Pala. 5. Zasjedajuci Komitet 51. Ova provizija daje bosnjackom clanu Predsjednistva kontrolu nad Bosanskom Armijom. Hrvatski clan Predsjednistva ima kontrolu nad HVO-om, a srpski clan Predsjednistva ima kontrolu nad Srpskom Armijom. Ne izgleda da ce uopce biti neke zajednicke komande ili glavnog staba ove tri armije. Stoga, Srpska Armija ce ostati upravo onakva kakva je sada. U tom slucaju, to ce omesti garancije koje su na papiru date izbjeglicama i razseljenim osobama da ce se vratiti svojim kucama. Zasto bi se Bosnjak ili Hrvat zelio vratiti svojoj kuci koja se nalazi pod okupacijom Srpske Armije kojom komandiraju nasljdnici Mladica i Karadzica? Ta izbjeglica bi trebala biti luda da na to pristane. Ostatak teksta u 5(a) je tako srocen da garantira de facto podjelu BiH. Zasjedajuci Komitet za Vojna Pitanja ima jedino autoritet da "koordinira" a ne da komandira. Zato ce tri armije (Bosanska Armija, HVO i Srpska Armija) ostati upravo onakve kakve su i sada. Clan VI - Ustavni Sud 54. Ova tzv. zastita koja ovdje daje Ustavnom Sudu jurisdikciju (pravnu snagu) da odlucuje o "specijalnim odnosima" nije od neke pomoci. Ustavni Sud bi svakako dozvolio "specijalni paralelni odnos" izmedju Republike Srpske i Republike Srbije, koji je identicak Ugovoru o Konfederaciji izmedju Republike Hrvatske i Federacije BiH. Ali, krajnji rezultat takvog Ugovora o Konfederaciji izmedju Republike Srpske i Republike Srbije bice jednak de facto, ali ne i de jure, absorpciji (prisajedinjenju) Republike Srpske Republici Srbiji. Drugim rijecima, imacete de facto, ali ne i de jure, Veliku Srbiju koja bi u sebi ukljucivala i 49% teritorija RBiH. 55. Isto tako je jasno da Ustavni Sud nema autoriteta (punomoci) da intervenira onda kada Srbi sa Pala odluce da izostanu sa nekog sastanka onda kada odluce da sprijece postojanje kvoruma na zasjedanju Doma Naroda ("House of Peoples"). Stoga, nema nacina na koji bi Ustavni Sud primorao Dom Naroda, a prema tome i Skupstinsku Asembleju da funkcionira i djeluje protiv zelja Srba sa Pala. Clan VVII - Centralna Banka 56. Ova tacka kaze da ce o odgovornosti/duznosti Centralne Banke "biti odlucivane/odredjivane na Skupstinskoj Asembleji". Ali, posto Srbi sa Pala imaju mogucnost da stave veto na djelatnosti Skupstine, ova Centralna Banka nece nikada imati prilike da nesto efikasno odradi. To je jasno jos vise kada se procita naredna recenica, koja jasno kaze da Centralna Banka ne moze u toku sest godina "davati kredit na taj nacin da stampa novac/monetu". I moze dobiti dozvolu da to ucini jedino onda kad joj Skupstina to odobri, sto se nece nikada dogoditi, jer Srbi sa Pala imaju mogucnost da stave na to veto (tj. da to sprijece svojom jednostranom odlukom). Stoga ce Centralna Banka postojati samo kao ime, ali ne i kao stvarnost. Clan VIII - Finansije U osnovi, Skupstina nece imati efikasnog autoriteta da skuplja porez, ako to Srbi sa Pala ne dozvole. Slicno tomu, Srbi sa Pala mogu jednostavno odbiti da daju jednu trecinu poreza Skupstini. Cinjenica da Skupstina mora zavisiti od Federacije i Republike Srpske da bi skupila porez, jeste fatalna slabost ove odluke. Da napomenem, ovo je slicno Americkim Paragrafima o Konfederaciji po kojima je Centralna Vlada morala da zavisi od pojedinih drzava da joj daju poreski prilog - sto se nikada nije dogodilo - pa su te "Paragrafime" zamjenili Americkim Ustavom. Clan XII -- Stupanje (ovog Ustava) na snagu 58. "Ovaj Ustav ce stupiti na snagu nakon potpisivanja General Framework Agreement-a (prevod: Opceg Okvirnog Dogovora) kao ustavni akt koji ce nadopuniti i nadjacati Ustav Republike Bosne i Hercegovine." Ova procedura je ocigledno protu-ustavna prema trenutno vazecem (1974/1990, medjunarodno priznatom 1992) Ustavu Republike Bosne i Hercegovine. Doista, ovaj novi Ustav ne treba cak ni da se podnese Skupstini Republike Bosne i Hercegovine na glasanje odn. na odobrenje. Po svim namjerama i ciljevima, ovaj novi Ustav stupa na snagu odmah, po svim svojim clanovima, i to bez odobrenja Skupstine Republike Bosne i Hercegovine. Drugim rijecima, po onome sto pise u ovom novom Ustavu, Republika Bosna i Hercegovina, njena Skupstina, i sve njene institucije su u osnovi potpuno unistene na dan 22. Novembra, 1995. Zato su odmah u Clanu I odbacili ime "Republika Bosna i Hercegovina". Anex II -- Prelazni Sporazumi 1. Zajednicka Prelazna Komisija Pimjetite da su "Strane" uspostavile Zajednicku Prelaznu Komisiju da primjene Ustav Bosne i Hercegovine. Ali, "Strane" su ustvari Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, i Federalna Republika Jugoslavija. Zasto bi Hrvatska i krnja Jugoslavija imale ikakvu moc odlucivanja o implementaciji (primjeni) Ustava za Bosnu i Hercegovinu ? 4. Uredi 60. Iz ovog teksta se moze protumaciti da se dozvoljava nastavak rada "vladinim uredima, institucijama i ostalim tijelima Bosne i Hercegovine" da funkcioniraju "prema primjenljivim zakonima" dok ne budu zamjenjene. Primjetite, medjutim, da ovi uredi i ove institucije ne rade vise po Ustavu Republike Bosne i Hercegovine. Takodjer, nije jasno da ce ova prelazna shema biti primjenljiva na Skupstinu Republike Bosne i Hercegovine. Naslov "uredi" ne indicira na to da je Skupstina u to ukljucena. Anex 5 - Dogovor o Arbitraciji 61. U osnovi, ovaj Dogovor zahtjeva arbitraciju izmedju Federacije BiH i Republike Srpske. Republika Bosna i Hercegovina nema nista s time. Prema tome, Federacija BiH i Republika Srpska se tretiraju kao da su de facto neovisne drzave. Anex 6 -- Dogovor o Ljudskim Pravima 62. Clan I tretira Federaciju BiH i Republiku Srpsku kao da su de facto neovisne drzave sa obavezama prema medjunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. 63. Clan III (2): "Plate i troskovi Komisije i njenih zaposlenih ce zajednicki odrediti strane, a placat ce ih Bosna i Hercegovina". Drugim rijecima, Srbi sa Pala imaju snagu veta nad radom Komisije za Ljudska Prava. Stoga doista ozbiljno sumnjam da ce ta Komisija za Ljudska Prava biti ikada i formirana. Sto vise, jasno je da plate i troskove nece placati Federacija BiH i Republika Srpska, nego se kaze "da ce ih placati Bosna i Hercegovina" - koja nemoze sakupljati porez. Da su doista ozbiljno namjeravali da stvore tu Komisiju, trazili bi da troskove plate Federacija BiH i Republika Srpska. 64. Zato ovaj cijeli Anex o Primjeni Ljudskih Prava i Organi (za primjenu) izgleda solidno na papiru. Ali, kada se vidi da nije nista obezbjedjeno da se sve to efikasno finansira, onda doista sumnjam da ce bilo kada to efikasno i osmisljeno da proradi. Anex 7 -- Dogovor o Izbjeglicama i Razseljenim Osobama 65. Clan I. Ovaj clan ne kaze nista o tome ko ce biti zaduzen da plati nadoknadu stete izbjeglicama za "imovinu koja im ne moze biti nadoknadjena". Komisija za Izbjeglice i Razseljene Osobe 66. "2. Plate i troskovi Komisije i njenih zaposlenih ce zajednicki odredjivati Strane i od njih jednako placane." Evo, ovdje se trazi da Federacija i Republika Srpska plate troskove, a ne "Bosna i Hercegovina" -- kao sto se trazi za Komisiju o Ljudskim Pravima. Ali, ove pojedinosti "moraju odrediti Strane (Parties)". Drugim rijecima, Srbi sa Pala su dobili pravo veta nad uspostavljanjem i radom Komisije. Zato veoma ozbiljno sumnjam da ce ta Komisija biti u stanju bilo kada da efikasno proradi. 67. Clan XII (2) - Komisija ima ovlasti da uruci "pravednu kompenzaciju, kako je Komisija utvrdi". Ali, nema efektivnog mehanizma da se ta kompenzacija plati. Na primjer, nema uslova da Federacija, a posebno Republika Srpska isplati takvu kompenzaciju. Ako bi ova provizija imala bilo kakvo primjenljivo znacenje, jasno je da bi Republika Srpska trebala platiti "pravednu kompenzaciju" za svu imvinu koju je unistila. 68. Paragraf 6. Ovdje spomenute kompenzacione dionice (bonds) ne znace nista. Niko ovdje nije obavezan da ispostuje ove kompenzacione dionice. 69. Clan XIV -- Imovinski Fond. Jos jednom, nema ustanovljenog doprinosa kapitalu koji bi trebao imati ovaj Fond. Stoga ozbiljno sumnjam da ce se od toga bilo sto ostvariti, a da i ne govorimo o tzv. kompenzacionim dionicama. 70. Ustvari, ovaj Fond ce zavisiti od doprinosa medjunarodne zajednice. Anex 8 - Dogovor o Komisiji za Zastitu Nacionalnih Spomenika 71. Clan III "Plate i troskovi Komisije i njenih zaposlenih zajednicki ce odrediti Entiteti koji ce ih ujedno i ravnomjerno snositi." Drugim rijecima, jos jednom Srbi sa Pala imaju mogucnost stavljanja veta na rad Komisije. Stoga se moze zakljuciti da je u rukama Srba sa Pala da li ce se ta Komisija ikada i uspostaviti, a kamo li uspjesno raditi. 72. Sadrzaj ove tacke se moze protumaciti kao "crni humor": Republika Srpska se obavezuje da zastiti nacionalne spomenike, i to nakon sto je ucinila sve sto je mogla da ih unisti sirom Bosne. Ovaj Anex ugovora je vrhunac licemjerstva i apsurdnosti. Anex 9 - Dogovor o Uspostavi Javnih Preduzeca Bosne i Hercegovine 73. U Preambuli mozete primjetiti da se Republika Bosna i Hercegovina vise i ne spominje. Pod novim rezimom, Republika Bosna i Hercegovina nestaje. Stoga se Federacija i Republika Srpska tretiraju kao da su neovisne drzave. 74. Clan II (5) "30 dana nakon sto ovaj Dogovor stupi na snagu, Strane ce se dogovoriti o svotama novca koje ce dati Saobracajnom Preduzecu, za njegov pocetni budzet ." Drugim rijecima, ponovno Srbi sa Pala imaju pravo veta (tj. ovisi o njihovoj volji) na rad ovog Saobracajnog Preduzeca, sto moze da znaci da to preduzece nece nikada niti proraditi. Ovo Preduzece je samo prazno slovo na papiru. 75. Clan II - Druga Javna Preduzeca. Ovaj clan predstavlja vrhunac cinizma. Ovaj clan kaze da je jedino javno preduzece ovo gore pomenuto Saobracajno Preduzece - koje postoji samo na papiru. Nema cak niti obaveze da se osnuju bilo kakva druga javna preduzeca koja se u svim drzavama bave npr. Elektroprivredom, vodovodima, PTT saobracajem, komunalijama, radio i ostalim vezama, itd. Osnivanje ovih javnih preduzeca mogu sprijeciti Srbi sa Pala svojim pravom veta, tj. ako im je volja da to sprijece onda to mocu i uciniti. Zato se moze zakljuciti da se javna preduzeca vjerovatno nikada nece niti uspostaviti. Anex 10 - Dogovor o Civilnoj Primjeni Mirovnog Dogovora Clan V -- Vrhovni autoritet za tumacenje dogovora. "Visoki Predstavnik je vrhovni autoritet na terenu; on ce tumaciti ovaj Dogovor po pitanjima civilnog djela implementacije morovnog dogovora." Drugim rijecima, dato je Visokom Predstavniku puno pravo da upravlja Bosnom i Hercegovinom kako mu je volja -- po svim pitanjima (osim vojnih). IFOR ce imati ovlasti da radi sto god zeli po vojnim pitanjima. Zato niti Federacija BiH niti upravno tijelo za "Bosnu i Hercegovinu" nece imati nikakve suverene kontrole ili autoriteta. Predsjednik, Predsjednistvo, Vlada i Skupstina ce biti samo lutke na koncu koje nece imati nikakve neovisnosti od NATO-a. Anex 11 - Dogovor o Medjunarodnim Policijskim Trupama 77. Po ovom Aneksu izgleda da ce Ujedinjene Nacije ustvari preuzeti nadzornicko pravo nad unutrasnjim stvarima policijskog tipa, tj. sprovodice zakon u zemlji. Stoga je jasno da ce Bosanska Vlada izgubiti kontrolu i nad ovim osnovnim elementom drzavnog suvereniteta. Dogovor o Uspostavi Opceg Okrirnog Dogovora za Mir u Bosni [Agreement on Initialing the General Framework Agreement for Peace in Bosnia] Pismo Mate Granica Klausu Kinkelu od 21. Novembra, 1995: 78. Primjetite kako u ovom pismu Republika Bosna i Hercegovina ne postoji. U ime Hrvatske, Granic ne uvazava "suverenitet, teritorijalni integritet i politicku neovisnost" Republike Bosne i Hercegovine. Isti stav Granic zauzima i u druga dva pisma koje je napisao. Pismo Milutinovica Kinkelu, 21. Novembar 1995. 79. Primjetite da Savezna Republika Jugoslavija ne uvazava "suverenitet, teritorijalni integritet i politicku neovisnost" Republike Bosne i Hercegovine. 81. Komentar o pismu kojega je Granic uputio Boutrosu Ghaliju 21. Novembra, 1995: Ozbiljno sumnjam da ce se Republika Hrvatska pridrzavati obaveze iz ovog pisma da "striktno sprijeci upad svojih vojnih snaga u BiH i odustati od toga da u BiH drzi bilo kakve vojne snage koje su pod njenom komandom". Prekrsaj ove obaveze od strane Republike Hrvatske bi znacio prekrsaj Dajtonskog sporazuma - pa bi na osnovu toga Republika Bosna i Hercegovina mogla da odbaci Dajtonski sporazum. Ovaj isti argument se odnosi i na drugo Granicevo pismo. 82. Komentar o pismu kojega je Milutinovic poslao Boutrosu Ghaliju 21.Novembra, 1995: Ozbiljno sumnjam da ce "Savezna Republika Jugoslavija striktno sprijeciti upad svojih vojnih snaga u BiH i odustati od toga da u BiH drzi bilo kakve vojne snage koje su pod njenom komandom". Vjerovatno ce Jugoslavija prekrsiti ovo obecanje, sto ce biti prekrsaj Dajtonskog Sporazuma - sto bi opravdalo odustajanje Republike Bosne i Hercegovine od Dajtonskog Sporazuma. Isto vazi i za ostala Millutinoviceva pisma. 83. Komentar o pismu kojeg je Izetbegovic uputio Christopheru, 21. Novembra 1995. Primjetimo iz Izetbegovicevog pisma da Republika Bosna i Hercegovina vise ne postoji. 84. Primjetimo da se Izetbegovic ne obavezuje da izgradi mjere za poboljsanje medjusobnog povjerenja izmedju Savezne Republike Jugoslavije i Republike Bosne i Hercegovine. 85. Primjetimo da se uspostavljanje zvanicnih diplomatskih odnosa ne trazi u ovom Sporazumu. Ta uspostava bi zahtjevala razmjenu Ambasadora izmedju SR Jugoslavije i Republike Bosne i Hercegovine. Ustvari, kada se pazljivo pogleda, vidi se da ovaj Dajtonski Sporazum niti ne zahtjeva razmjenu Ambasadora izmedju SR Jugoslavije i "Bosne i Hercegovine". Dakle, drugim rijecima, Milosevic nije priznao cak niti ovu novu tvorevinu koju Dajtonski Sporazum naziva "Bosna i Hercegovina", a kamo li Republiku Bosnu i Hercegovinu. Doista, ne postoji niti jedan jedini dobar razlog da to Milosevic ucini, jer ce Republika Bosna i Hercegovina odmah nakon potpisivanja ovog Sporazuma prestati pravno da postoji, a ova nova tvorevina, "Bosna i Hercegovina" nece funkcionirati kao jedna drzava. Prema tome, zasto bi Milosevic priznao i jednu od te dvije tvorevine ? Milosevic je dobio ono sto je zelio - a to sadrzi i pola Bosne i Hercegovine (49%). Rezolucija 1021 (1995) Savjeta Bezbjednosti Ujedinjenih Nacija 86. Primjetimo kako se u drugoj preambuli nigdje ne spominje potreba da se ocuva teritorijalni integritet i politicka neovisnost Republike Bosne i Hercegovine. 87. Primjetimo takodjer kako se u trecoj preambuli oslovljava "Savezna Republika Jugoslavija" umjesto "Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora)". 88. Terminologija ove dvije gore navedene preambule/paragrafa predstavlja znacajnu pobjedu krnje Jugoslavije. Drugim rijecima, Republika Bosna i Hercegovina nestaje, a Savezna Republika Jugoslavija postaje pravni nasljednik bivse Jugoslavije (SFRJ). 89. Primjetimo da paragraf 1( kaze da ce embargo na dostavu teske artiljerije, municije, vojnih aviona, helikoptera "biti nastavljen dok ne stupi na snagu sporazum o kontroli naoruzanja - spomenut u Aneksu 1b .". Drugim rijecima, dostava teskog naoruzanja Bosanskoj Vladi ce biti zabranjena do unedogled. Prema tome, embargo na naoruzanje ce se nastaviti sprovoditi protiv Bosanske Vlade u nedogled. Prema tome, Bosanska Armija ne moze nabavljati tesko naoruzanje koje joj je potrebna da brani Narod i Zemlju. 90. Pod-paragraf "c" je tako bremenit uslovima da sumnjam da ce se ikada skinuti embargo na tesko naoruzanje Bosanske Armije. Pod-paragraf je potpuno bezvezan. Po ovoj rezoluciji, embargo na tesko oruzje protiv Bosanske Vlade, bice produzen do unedogled. Nema nikakve obaveze koja daje datum kada ce se taj embargo skinuti. 91. Rezolucija 1022 (1995) Savjeta Bezbjednosti UN: Primjetimo da u drugom preambularnom paragrafu nema tradicionalnog pomena o tome da se mora sacuvati teritorijalni integritet i politicka neovisnost Republike Bosne i Hercegovine. Taj pomen obaveze ocuvanja teritorijalnog integriteta i politicke neovisnosti Republike Bosne i Hercegovine (koji je bio prisutan u predjasnjim Rezolucijama) sasvim je iscezao. 93. Primjetimo u cetvrtom preambularnom paragrafu, da se vise ne spominje "Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), nego jednostavno "Savezna Republika Jugoslavija". Drugim rijecima, Savezna Republika Jugoslavija se tretira kao pravni nasljednik bivse Jugoslavije (SFRJ), uprkos tome sto je Skupstina Ujedinjenih Nacija to rezolucijama i djelom odbacila. 94. Jos jednom, sve ove promjene u terminologiji, predstavljaju pobjede za Milosevica. Drugim rijecima, Milosevic je dobio sto je trazio od Savjeta Bezbjednosti isto kao sto je dobio u Dajtonu. 95. Pod paragrafom 1, ekonomske sankcije protiv krnje Jugoslavije se "odmah ukidaju .". Dakle, dok imamo slucaj da se embargo na tesko naoruzanje Bosanskoj Vladi i dalje sprovodi, dok se krnjoj Jugoslaviji ukidaju ekonomske sankcije (paragrafi 2-5). Drugim rijecima, Milosevic dobija sve sto zeli, a Bosanci ne dobijaju nista, nego samo neka obecanja, sto je prljavi posao Savjeta Bezbjednosti. 96. Provizije da se i dalje nastavi sa sankcijama protiv Bosanskih Srba ne znace nista, jer sva prinuda je isla preko Milosevica i Srbije - a ta prinuda je ukinuta. 97. Paragraf 5 Rezolucije oslobadja zaledjena sredstva koja Srbija ima po cijelom svijetu, da bi ih Milosevic pokupio. Zakljucak 98. Gore navedeni komentari govore sami za sebe i ne traze da ih dalje objasnjavam. Na Vama je da odlucite gdje nakon ovoga, da li da prihvatite Dajtonski Sporazum ili da ga odbijete. U slucaju da odlucite da odbijete Dajtonski Sporazum, ja sam potpuno spreman da se vratim na Medjunarodni Sud, da bi zatrazio od Suda zvanicni nalog da se sprijeci cijepanje Republike Bosne i Hercegovine i da se skine embargo na tesko oruzje koji je nametnut protiv Bosanske Armije - embargo koji ce se jos neko vrijeme nastaviti. Ja o ovome ne mogu odluciti u Vase ime. Vasa buducnost je u pitanju. To je Vasa Drzava. To je Vasa Sudbina. Vasa ce djeca i unuci morati da snose konsekvence Vase odluke. Neka je Bog s Vama, Vas prijatelj, Francis A. Boyle Profesor Medjunarodnog Prava
  6. INTERVJU BOSANSKOG KONGRESA RFU-u Stavovi koji su ostali aktelni do danas 01. Oktobar 1999. Moderator: Mensur CAMO Celnici organizacije "Bosanski kongres" svjedoce za Haasku hroniku" o tome da je i Alija Izetbegovic sudjelovao u beogradsko-zagrebackom planu za podjelu Bosne. Iako Izetbegovic nije, a tesko je vjerovati da ce i biti, predmet istrazivanja Haaskog tribunala, tema o kojoj govore ljudi iz "Bosanskog kongresa" - jeste. Njihova svjedocenja vjerovatno nece dovesti do podizanja haaske optuznice protiv Izetbegovica. Sta je "Bosanski kongres", govori nekadasnji drugi covjek SDA iz Tuzle i jedan od celnika Patriotske lige, a danas univerzitetski profesor u Massachusettsu, Muhamed Borogovac. MUHAMED BOROGOVAC: "Bosanski kongres" je organizacija gradjana koji se bore za Bosnu i Hercegovinu onakvu kakva je definirana u njenom posljednjem legalnom ustavu donesenom 1974. godine, sa demokratskim amandmanima 1990. godine, i onakvu kakva je izglasana od naroda na referendumu o nezavisnosti, 1. marta 1992. Po tom ustavu Bosnjaci su imali pravo zivjeti na cijelom teritoriju BiH. To im je pravo oduzeto posljednjih desetak godina zahvaljujuci raznim Izetbegovicevim potpisima, ukljucujuci i Daytonski. "Bosanski kongres" ne priznaje niti Republiku Srpsku, niti Herceg-Bosnu, niti ostale tvorevine Daytonskog sporazuma. Kada se postavlja pitanje legaliteta "Bosanskog kongresa", mi nas legalitet crpimo iz Ustava Republike Bosne i Hercegovine, jer po tom ustavu niko nema pravo potpisati kapitulaciju i svaki gradjanin je duzan boriti se za RBiH. Trenutno se na nasoj mailing listi nalazi 5.000 Bosanaca. RFE: Vahid Sendijarevic, danas univerzitetski profesor i ugledan naucnik u saveznoj americkoj drzavi Illinois, svjedoci o svojim kontaktima sa bliskim Izetbegovicevim saradnikom, Nedzibom Sacirbegovicem: VAHID SENDIJAREVIC: Mene je rat u Bosni zatekao u SAD. U Ameriku sam dosao sa familijom iz profesionalnih razloga jos 1988. godine. Moram odmah reci da je u Americi bilo vrlo malo Bosnjaka 1992. godine. Na primjer, u drzavi Michigan bilo je ukupno sedam familija, ukljucujuci i moju, a danas samo u drzavi Michigan zivi 20.000 Bosnjaka sa statusom izbjeglice, sto najbolje oslikava sta nam je donio Daytonski mir. Vise Bosnjaka danas zivi u Michiganu nego na ukupnoj teritoriji Republike Srpske. Odmah na pocetku rata Bosanci su se ukljucili u prikupljanje pomoci, organizovali smo lijecenje nasih ranjenika u americkim bolnicama, itd. Kroz takve i slicne aktivnosti upoznao sam g. Nedziba Sacirbeya, koji se u Americi predstavljao i predstavlja se kao licni izaslanik Alije Izetbegovica. Tokom 1992 bio sam dnevno u kontaktu sa Sacirbeyom. Od pocetka su nas zbunjivale izjave i potezi Alije Izetbegovica. U momentu kada Amerika daje ultimatum Jugoslaviji da povuce svoje trupe sa teritorija Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegovic odlazi na pregovore u Skopje sa generalima JNA. Vrlo dobro je poznato da dok dvije strane u sukobu pregovaraju nema vanjske intervencije. Izetbegovic prihvata svaki ponudjeni plan za podjelu Bosne. Dovodilo nas je do ocaja sto pristaje da pregovara sa odmetnicima Republike BiH i time agresiju svodi na gradjanski rat. Zbunjivale su nas njegove izjave kada za sebe kaze da u tim pregovorima predstavlja muslimansku stranu u sukobu, a ne interese Republike BiH. Uvjeravanja Nedziba Sacirbeya su bila da "Alija ne zna sta radi", da "Alija ne zna sta je drzava", da je "on za dzamiju, a ne za drzavu, ali eto nemamo boljeg". Nakon niza telefonskih razgovora predlozio je da Aliji Izetbegovicu pisemo pisma podrske, kroz koja cemo ga upozoriti na njegove greske. Da apsurd bude veci, Nedzib Sacirbey i sam je ucestvovao u pripremi takvih pisama, koje smo onda slali Izetbegovicu preko Sacirbeya. Prvo smo mu pisali pisma podrske, pa apele, onda proteste. Konacno 6. decembra 1993. godine sve se razjasnilo - tog dana na moju fax-masinu stiglo je pismo Alije Izetbegovica za g. Stjepana Baloga. STJEPAN BALOG: Tridesetog novembra 1993. napisao sam pismo g. Izetbegovicu. Na moje jako ugodno iznenadjenje, 6. decembra dobio sam odgovor.Taj odgovor od g. Izetbegovica je bio jako fin, ali kako su ga mnogi ljudi protumacili Izetbegovic je prihvatio podjelu Bosne od pocetka rata. Nisam mislio da je imao pravo da to prihvati. On je bio predsjednik cijele Bosne. Procitacu vam samo jednu od recenica pisma koje sam mu poslao: "Ako su patnje bosanskog naroda tolike da se vise ne moze, ako bosanska vojska vise nema snage ni mogucnosti da se bori, nije sramota biti porazen u ratu od neprijatelja mnogo puta jaceg, kojeg uz to podrzava tzv. civilizirani Zapad. Ali potpisati podjelu nemate pravo. Vas zadatak je da sacuvate Bosnu, a ne da je sahranite. Ako nemate snage gledati narod kako pati, onda stanite na stranu i pruzite priliku drugima da se bore za Bosnu". Kad sam dobio odgovor, osnovna njegova recenica je glasila: "Dvije premise su odredile nasu sudbinu (tj. podjelu Bosne, op. Balog): prva - nema Bosne bez Srba i Hrvata, i druga - Srbi i Hrvati nece Bosnu. Zakljucak cete sami izvuci". G. Izetbegovic u ostatku pisma tumaci kako i zasto nema nade da Bosna ostane citava. SENDIJAREVIC: Nakon tog pisma, sve je bilo jasno. Bilo je jasno da Alija Izetbegovic potpuno svjesno ucestvuje u projektu podjele Bosne kao legalni predsjednik Predsjednistva, koji se zakleo da ce i zivotom braniti Ustav i granice Bosne i Hercegovine. Odmah sam nazvao Sacirbeya i pocitao mu pismo. Prva njegova reakcija je bila "Pa, eto vidis da nije pametan", misleci da neko ko je pametan ne bi napisao takvo pismo. Najmjanje tri - cetri sata smo razgovarali telefonom, da bi na kraju priznao da Alija prihvata podjelu Bosne i Hercegovine, jer "nema boljeg rjesenja", da i on, Sacirbey, podrzava podjelu Republike Bosne i Hercegovine, jer se "samo tako moze sacuvati narod", misleci pritom na Bosnjake. Ovo je prvi put u istoriji covjecanstva da predstavnici jednog naroda rade na ukidanju vlastitog suvereniteta nad svojom jedinom domovinom, e da bi "sacuvali" taj narod. To se sve desava istovremeno kada desetine drugih naroda u istocnoj Evropi i Aziji uspostavljaju suverenitet nad svojim domovinama, kako bi se sacuvali kao narodi. Mora biti jasno da, pored Alije Izetbegovica, u izdaji domovine ucestvuje i Ejub Ganic, Haris Silajdjic, Muhamed i Nedzib Sacirbey, i drugi koje je vrlo lako prepoznati i identifikovati. Na kraju se mora reci i to da nema opstanka bosnjackom narodu bez Republike Bosne i Hercegovine onakve za kakvu su se svi drzavljani BiH izjasnili na referendumu 1992. Onakve ukojoj je svaki njen drzavljanin suveren na svakoj stopi njene teritorije. Bosnjacima ne treba vjerska sloboda kao zamjena za suverenitet nad ukupnom teritorijom BiH. Vjerske slobode imaju i zatvorenici u americkim zatvorima, ali nemaju slobodu kretanja i nemaju suverenitet nad vlastitim zivotima. RFE: Muhamed Borogovac, matematicar po profesiji, bio je u susret ratu u Bosni jedan od vodecih ljudi u SDA Tuzle. Iz tog vremena, tacnije iz marta 1992. godine je i njegovo zapanjujuce svjedocenje kako je Alija Izetbegovic vec tada razmisljao o podjeli Bosne: MUHAMED BOROGOVAC: Prvi put sam naslutio da Izetbegovic zeli da dijeli Bosnu kada je bila priprema za referendum. Poslani su po dva predstavnika iz svake opstine u Sarajevo na dogovor, kako da se provede referendum. Tada su se iznenada pojavili Izetbegovic i Ganic medju nama. Izetbegovic je rekao: "Znate sta, moze biti, trazit ce se od nas da pregovaramo o podjeli BiH i volio bih da cujem sta vi mislite o tome". Vjerujte svi prisutni, a bila su po dva predstavnika SDA iz svake opstine u Bosni, rekli su: "Ni govora, nemojte uopste razmisljati o tome". Bosanci njemu nisu nikada dali zeleno svjetlo da dijeli BiH. On u stvari nema legitimitet. RFE: Svjedocenje Musadika Borogovca, brata Muhamedovog, cini se najeksplicitnije potvrdjuje tezu da je Izetbegovic sudjelovao u krvavom komadanju BiH. Boraveci u bliskom Izetbegovicevom okruzenju, Musadik Borogovac ekskluzivno za Haasku hroniku svjedoci o dogadjajima koji su odredili neposrednu buducnost BiH. MUSADIK BOROGOVAC: Sredinom marta, mislim da je bio 15. mart, dobio sam poziv predsjednika Predsjednistva, Alije Izetbegovica, da sudjelujem u timu Izeta Serdarevica, koji je bio tada njegov savjetnik, u izradi mapa. Tada su u Sarajevu bile izljepljene mape mog bivseg asistenta Markotica, koje su povrsinski pokazivale demografsku strukturu Bosne, sa cim se ja nisam slagao, tako da smo napravili novu mapu koja tackasto pokazuje razmjestaj stanovnistva BiH, po popisnim mjestima koja su ravna ondasnjim mjesnim zajednicama, kako bi bilo fatalno povrsinsko predstavljanje demografske strukture BiH ili bilo kakva podjela o kojoj se tada uveliko diskutovalo. Docekali su me Serdarevic i predsjednik, koji me upoznao sa Serdarevicem i rekao mi: "Vidis, Musadik, mi se ovdje mucimo sa drvenim bojicama (na stolu su lezale karte Bosne), a ja sam cuo da ti to radis lijepo na kompjuteru". Predsjednik BiH je stavio kartu Bosne pred mene i pitao: "Gdje je ovdje nasa zemlja". Bilo je to vrlo neobicno pitanje i ja sam htio da dam neki racionalan odgovor ili da postavim neko racionalno pitanje. Nisam ocekivao od predsjednika nase zemlje da pita "gdje je nasa zemlja". Tada sam shvatio da misli na nas Bosnjake. U skladu sa tim sam dao i odgovor. Rekao sam da je nasa zemlja i zemlja svih Hrvata i svih Srba, cijela BiH, i nije mi jasno pitanje. Tada je nastala pauza. Zazvonio je telefon i ja sam jos malo porazgovarao sa Serdarevicem, pokusavajuci da saznam na sta on tacno misli. Serdarevic je bio neodredjen, da se radi o nekim odlukama, koje medjutim sada uopste nisu vazne, itd. Izetbegovic je dugo razgovarao sa Silajdjicem na telefon. Tada je sekretarica, kcerka Alije Izetbegovica, rekla da dolazi srpska delegacija. Ja sam pozurio da izadjem, a u tom momentu u sobu su ulazili upravo predstavnici SDS - tu je bila, koliko se sjecam, BiljanaPlavsic i (Nikola) Koljevic. Ponovni susret sa mapama bio je kada smo radili, u najboljoj namjeri, te mape difuzne demografske strukture u jednom centru u Zagrebu, za potrebe diplomacije. Krajem 92 godine, tacnije 22.12., dosla mi je odluka predsjednika Predsjednistva, Alije Izetbegovica, u kojoj stoji da su PREDSJEDNIK Predsjednistva BiH i GOSPODIN Mate Boban, donijeli odluku o formiranju zajednicke komisije radi izrade zajednickog prijedloga administrativno-politickog i prostornog uredjenja drzave BiH. U komisiji koju je vodio prof. dr. Kasim Trnka, ja sam bio strucni clan, a na bosnjackoj strani je bio i Camil Solakovic, a dvokat iz Mostara. Sa Hrvatske strane bio je asistent sa mog fakulteta, Ante Markotic, bio je i diplomirani pravnik, Zoran Buntic, kao i Ante Valenta. Mi smo otisli u Neum i tamo smo se susreli sa velikom kartom, za koju kazu da je napravio licno Mate Boban. Ta karta je bila pravljena po posebnom principu. Tamo gdje je hrvatskoj strani odgovarao povjesni princip oni su se pozivali na povjesni princip, kao recimo kod Jajca, Pocitelja, itd. Tamo gdje je odgovarao popis iz 1981. pozivali su se na taj popis, to je bio slucaj bas sa Mostarom. Ja sam ne znajuci i neprijatno se osjecajuci, posto drzavna delegacija BiH pregovara sa stranom koju smo mi smatrali neformalnom, predstavnicima jedne institucije koja je do tada bila registrovana prakticno kao kulturno-umjetnicko drustvo, ipak sudjelovao u pregovorima, jer sam mislio da iza svega stoji neka mudrost, neka nevidljiva tajna i naravno dobra namjera. Medjutim, vidio sam da pregovori ne idu nigdje, osim sto je hrvatska strana zestoko insistirala na popisu iz 1981. za Mostar. Ja sam insistirao na popisu iz 1991. kao na medjunarodnoj kategoriji. Razlika je u Mostarskoj regiji bila beznacajna, svega mozda jedan posto, ali je bio bitan princip da se ne moze etnicki dijeliti grad. Kada to nije proslo, zato sto, naravno, niko nije otvoreno htio da na to pristane sa nase strane, meni se desilo da mi se profesor Trnka obrati diskretno i da mi saopsti na uho da "ne budem tako uporan oko Mostara, jer je na vrhu dogovoreno da Mostar pripadne Hrvatima". Ja sam ga pitao kako je to moguce, a on mi je rekao: "Pa, moraju imati jedan veliki grad". To je za mene bio sok. Ono sto je mene zbunjivalo je - ja sam diplomirao na politickoj ekonomiji i znam da to pise u preambuli ustava Repubilke BiH - da su takve aktivnosti zabranjene i protivustavne. Ja sam se lomio sa sobom i sa svim sto znam i ne znam. Slijedeca faza mapa i pregovora o necemu o cemu ja nikad nisam smatrao da ja trebam da pregovaram, dosla je odmah nakon ovog susreta u Neumu. Devetnaestog januara 1993. godine, opet vjerujuci da idem kao strucnjak zbog jako dobrih mapa na kojima se vidi "tigrova koza" Bosne, otisao sam u Genevu. Bio sam zajedno sa svojim kolegom Mirnesom Alihodzicem, koji je radio graficki dio tih mapa. Tu je opet bio nas mentor prof. Kasim Trnka, bio je i Miro Lazovic ispred parlamenta, bio je prof. Muhamed Filipovic i Stjepan Siber ispred vojske. Iz naseg ureda u Genevi bio je Mustafa Bijedic, izmedju ostalih bio je i sadasnji novinar Radija Slobodna Evropa, Omerm Karabeg. Kad smo dosli nas je vec cekao gotov plan. Vjerovatno je u Neumu bilo usaglasavano nesto sto je u Genevi, na prvoj plenarnoj sjednici, u deset sati 19. januara, stavljeno na sto kao gotov, dogovoren "Genevski plan". Tada se cijeli tim suprostavio vodjstvu Izetbegovic-Silajdjic I bojkotovao dalji rad na ovoj sesiji pregovora, sto nikad nije objavljeno u medijima. I pored naseg bojkota, nakon nekih sest dana, koliko je trajala konferencija, predsjednik nas je sazvao u hotel "President". Kazao je da, iako smo mi bojkotovali pregovore, on je ipak nastavio da radi "u interesu mira" i da je dosta detalja usaglaseno, da on to vidi "kao put ka miru", a ako se ne potpise "to je put ka ratu". Prof. Filipovic je izgubio nerve i izasao, rekavsi da on to ne moze slusati. Nesto je u smislu podrske toj ideji da se potpise govorio samo Miro Lazovic. Kasim Trnka je sutio. Izetbegovic nas je pitao: "Da li se slazete?" Naravno, tu sam ostao ja, ostao je jedan novinar, ostao je Miro Lazovic, koji se slaze, i moj saradnik, koji kao ni ja takodjer nije imao pravo glasa. Bila je neprijatna tisina i ja sam je prekinuo rekavsi da, ako niko nema rijeci, ja u ponudjenom planu vidim jednu veliku opasnost. "Ja bih vasu definiciju", kazao sam Izetbegovicu, "ako ovo potpisemo imamo mir, ako ne potpisemo imamo rat, drugacije predstavio. Ako ovo potpisemo mi imamo rat na dva fronta". Jasno je bilo da plan otvara drugi front u BiH. Sporazum je davao zvanican papir neformalnoj vojnoj sili u BiH da razoruza Armiju BiH u sjevernim dijelovima provincija osam i deset, a to su Jablanica, Konjic, Prozor, Gornji Vakuf i Bugojno. To podrucje sa bosnjackom vecinom, na terenu je u stvari bio jedini preostali problem za HVO na spajanju hercegovackih i sredn*ebosanskih trupa. Najgore je bilo sto je taj plan, u stvari, definirao tu teritoriju na medjunarodnom nivou, konferenciji kao drzavu, dajuci joj zakonodavno-sudsko i izvrsnu vlast, plus dajuci pravo HVO da razoruza Armiju BiH. Silajdzic mi se zestoko suprostavio, pitajuci me u cije ime ja govorim. Medjutim, Stjepan Siber je rekao da on kao Hrvat i kao jedan od komadanata ABiH, sa svim informacijama kojima raspolaze sa terena, moze potvrditi tezu koju sam ja iznio. Tada je Izetbegovic samo sklopio knjigu i izasao. Tadasnja varijanta nije potpisana, ali je sasvim drugi tim dosao u martu i zavrsio neke male izmjene oko ovlastenja HVO-a. U maju iste godine, kao sto je dobro poznato, tokom privatne posjete Alu Gore-u, Izetbegovic je otisao u New York. Tamo je vec bio Silajdzic. I potpisan je taj isti plan od strane predsjednika Predsjednistva BiH. Sada je sasvim jasno da je umjesto da se ponasa kao clanica UN, da se pridrzava Clana 2. Povelje UN, koji kaze da je suverenitet neupitan, nedjeljiv i neprenosiv, BiH izabrala da pregovara sa agresorima. BiH je prihvatila upravo jedini moguci nacin da sama nestane, a to je da se odrekne primjene medjunarodnog prava, u korist neformalnih dogovora, necega sto pravnici nazivaju "ustavnom kapitualcijom".
  7. Caesar

    ISTINA O DEJTONU

    http://www.republikabih.net/content/Odaytonu.htm
  8. Uzrok stradanja Bosnjaka u protekla dva vijeka je ideja kreiranja velike Srbije, po principima navedenim u Garasaninovom Nacertaniju. Tu doslovno pise (1844): "Na isto
  9. Pokrenuli au Administracija Republikabih.net i patrioti Bosne okupljeni oko ovog web portala. Peticiju su svesrdno podrzali Bosanski Kongres USA i Bosona.net SW Podrsku su nam dali Superbosna.com i Orbus Ako Cazin.net zeli da bude potpisan kolektivno, kao web portal koji podrzava peticiju rado cemo ga dodati na listu.
  10. Poceli smo u Avgustu 2004 i vec imamo preko 320 potpisa. Obzirom da malo ko u Bosni ima prikopcan Interenet, to je ipak zavidan rezultat. Mnogo interesantnije je diskutovati zasto moramo vratiti legalni Ustav RBiH ( i time ukinuti nacisticko nedonosce RS). Pomiriti se sa rezultatima zlocina i genocida je nastavak genocida drugim sredstvima (Wizental). nemojmo to dozvoliti.
  11. Do sada imamo 324 potpisnika. Peticija ce ostati otvorena dok ne vratimo legalni Ustav Republike BiH
  12. Dok god vrh SDA sudjeluje u komadanju i rasprodaji BiH, otvoreno koalira sa strankama u kojima su skoncentrisani pravi cetnici i prave ustase i dok god njihovi lideri popisiju komadanje i rusenje Republike BiH, za mene taj vrh je peta kolona i najveca opasnost po Bosnu i Bosnjake/Bosance. Ako clanstvo SDA u kome vjerovatno ima dosta patriota uspije da otjera izdajnike Muratovica, Terzica i mladog Izetbegovica, onda je to druga prica i vrijedilo bi razmotriti njihovu izbornu ponudu.
  13. Oni to mogu zaokruziti jedino uz pristanak tzv Bosnjackih lidera. Za taj aparthejd zeleno svjetlo im je dao Muratovic (citaj vrh SDA), na isti nacin na koji je zeleno svjetlo za formiranje RS dao Alija Izetbegovic (citaj vrh SDA). Sada se pitamo koga vrh SDA zapravo predstavlja i cije interese zastupa. Te fasisticke tvorevine mogu nastati na samo jedan JEDINI nacin - UZ PRISTANAK i treceg konstitutivnog naroda Bosnjaka, odnosn uz ILEGALNE IZDAJNICKE POTPISE tzv Bosnjackih "lidera".
  14. Ovo sam skinuo sa web portala http://www.republikabih.net Zasto Peticiju Treba Potpisati Vrijeme je da vratimo nasu domovinu nasim gradjanima, postenim, kulturnim, vrijednim i cestitim ljudima. Vrijeme je da se pobrinemo da ostavimo nasim pokoljenjima domovinu kojom ce se ponositi i u kojoj ce sretno zivjeti. Da, to je moguce ako budemo slozni i uporni. Treba se podsjetiti da rat u Bosni nikada nije nastao kao rezultat unutrasnjih protivrjecnosti, vec je sve do jednog uvezen sa strane. Neprijatelj Bosne je uvijek uspjevao naci kolaboracopniste njihovih interesa medju bolesnim karijeristima i opsjednutim psihopatama bez svijesti, savjesti i morala. Nismo im se znali do sada oduprijeti, ali sada, poslije svega to postaje imperativ ako zelimo prezivjeti, dostojno zivjeti i ostaviti pokoljenjima naprednu i prosperitenu domovinu. Sigurno se pitate sta vi tu mozete uciniti. Mozeto itekako, jer istina, pravda i pravo su na nasoj strani. Treba samo jasno, glasno i odlucno reci "ne" (ne)ljudima koji su nam svo ovo zlo donjeli, njima i njhovim sljedbenicima. Prvo treba srcem, glavom i dusom odbaciti sva "rjesenja" nametnuta zlocinom, silom, genocidom, i ucjenom. Nama ne treba ponizavajuci protektorat okicen getoima i aparthejdima, nego sloboda i dignitet dostojan zivljenja. Trebamo se izdici iz puke mase spremne da zivi sa svakom vrstom terora i ponizenja i postati politicki narod, koji ce aktivno kreirati svoju domovinu i svoju sudbinu. Trebamo na izborima birati patriote Republike BiH i zahtjevati od njih da odlucno provode i brane Ustav i zakone Republike BiH. Ako se pokaze da su nas neki od njih prevarili i izdali, trebamo slozno i odlucno zahtjevati njihovu ostavku. Trebamo glasno i odlucno zahtjevati ostavke od onih politicara u trenutnoj vlasti BiH, koji i dalje rade na ukidanju preostalih zakona Republike BiH i koji svjesno, iz karijeristickih razloga pristaju na podjelu Bosne i uspostavljaju savez sa silama mraka i zlocina. Trebamo se ujediniti oko napora patriota Republike BiH da se ukine ponizavajuci ankes IV (ilegalni Ustav BiH) daytonskog mirovnog (ne)sporazuma i da se nama, gradjanima Republike BiH vrati legalni gradjanski Ustav Republike BiH, usvojen demokratskim putem u Parlamentu Republike BiH. Ako ovaj Ustav treba dogradjivati onda neka ga dogradjuju nasi legalni i legitimni zastupnicii u Parlament RBiH, a ne ratni zlocinci i bjelosvjetski politicari po kojekakvim vojnim bazama. Ovim naporima mozete i vi doprinjeti tako sto cete potpisati ovu peticiju o vracanju gradjanima Bosne legalnog i legitimnog Ustava RBiH. Mozete doprinjeti i tako sto cete traziti od svoje rodbine, prijatelja i poznanika da to isto ucine. Mozete doprinjeti tako sto cete ispod svakog svog potpisa u pismu bilo kome napisati "ZA REPUBLIKU BiH". Mozete doprinjeti tako sto necete odustati dok se ovaj zahtjev ne ispuni. Republikabih.net http://www.republikabih.net/peticijaustavcontent.htm
  15. To bi bila greska i vodi unaprijed u corskokag jer Radovanovi cetnici na vlasti u tzv RS imaju pravo veta na sve odluke koje ugrozavaju opstanak tzv RS, tvorevine stvorene ilegalno na zlocinu i genocidu. Jedini nacin da se taj aparthejd ukine je LEGALNOST zahtjeva za vracanje Ustava RBiH, jer je isti suspendovan ilegalnim metodama. O tome govori sama peticija, procitajte je pazljivije i vidjet cete da je to jedini i najbolji nacin, koji garantuje uspjeh ako smo slozni i uporni u nasim zahtjevima.
  • Who's Online   0 Members, 0 Anonymous, 55 Guests (See full list)

    There are no registered users currently online

×
×
  • Create New...