Jump to content
Sign in to follow this  
_women_

Smrt

Recommended Posts

Kako vi reagujete na smrt uopste kao na pojavu?? Kako reagujete na smrt vasih bliznjih i jeste li svjesni uopste sta smrt predstavlja? Uvjerila sam se da neki ljudi uopste nemaju predstavu o tome sta je smrt i sta znaci gubitak najdrazeg. I to je zaista tako covjek nije svjestan i uvijek govori: "ma nece se to desiti meni, nece nikom mom", a nismo ni svjesni kako se to moze desiti bilo kome od nas i bilo kad.

Sta vi mislite o tome svemU?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sve je to prirodna stvar svi cemo umrijeti naravno da je zao kad neko umre ali ne ono kod onih starih zenaumre joj neko ona pada unesvjest po 20 dana ne jedu nista svatam ja da je zalost i to sve al **biga svi cemo mi umrijeti prije ili posle

Share this post


Link to post
Share on other sites
Kako vi reagujete na smrt uopste kao na pojavu?? Kako reagujete na smrt vasih bliznjih i jeste li svjesni uopste sta smrt predstavlja? Uvjerila sam se da neki ljudi uopste nemaju predstavu o tome sta je smrt i sta znaci gubitak najdrazeg. I to je zaista tako covjek nije svjestan i uvijek govori: "ma nece se to desiti meni, nece nikom mom", a nismo ni svjesni kako se to moze desiti bilo kome od nas i bilo kad.

Sta vi mislite o tome svemU?

<{POST_SNAPBACK}>


Smrt! Sama rijc smrt izaziva nekakvu jezu u meni i stvarno se bojim smrti bojim se umrijecu mlad :o Hvala bogu jos nisam dozivio da mi neko od najblzti umre al i nazalost dozivio sam da mi jedan od bolji prijatelja nastradao u saobracajnoj nesreci :( a i prije par dana mi je od prijatelja umro otac nemogu sebe zamisliti nikako u toj situaciji, nebi se sad trenutno mogao zamisliti bez oca ili matere...

Share this post


Link to post
Share on other sites
Sve je to prirodna stvar svi cemo umrijeti naravno da je zao kad neko umre ali ne ono kod onih starih zenaumre joj neko ona pada unesvjest po 20 dana ne jedu nista svatam ja da je zalost i to sve al **biga svi cemo mi umrijeti prije ili posle

<{POST_SNAPBACK}>



Heh belaj ti izgleda nisi izgubio nekog bliznjeg. Daleko od toga da covjek ne treba praviti drame od svega toga, ali zamisli da tebi dodje neko i kaze da nema nekog bez koga tvoj zivot je sranje, nekog ko te rodio, napravio nebitno nekog ko je bio dio tebe, sta bi ti uradio reko MAH SVI CEMO MI UMRIJETI PRIJE IL POSLIJE i otiso igrati karata??

Share this post


Link to post
Share on other sites

vilena pogresno si me razumjela i ne govori to da nisam nikog izgubio izgubio sam ja dosta osoba koje ssu mi prirasle srcu i koje nikad necu zaboraviti al znas da ima onih koji se ne oporave citav zivot i s**bu svoj zivot zbog neke osobe koja je umrijela. Poenta je u tome da je on samo presao na drugi svijet mozda cak i bolji

Share this post


Link to post
Share on other sites

Svi cemo mi umrijeti prije ili kasnije...Al covjek nije svjestan sta znaci "smrt" dok nekoga ne izgubi.Ne bojim se smrti ni najmanje.
Kad sam izgubila rahmetli oca ni svjesna nisam bila da je to istina,mislila sma da je samo nocna mora i da cu se probuditi vidjeti ga zivog i zdravog.Covjek kad izgubi dragu osobu je u soku,ne zna gdje se nalazi niti gdje pripada.
Ja sam cesto znala se zanijeti i staviti 4 tanjura na stol,reci da moram pitati tatu ,da li mogu tu i tu...Dok nisma svatila da njega vise nema.
Za 9 godina sam izgubila 4 najdraze osobe u mom zivotu:oca,majku,didu i striku.


Znam ljude koji jednostavno nemaju prestave o smrti,i govore ma sve ok sa mojom porodicom,nece mi roditelji umrijeti jos ,pa ja sam jos dijete,oni ce umrijeti kad ja budem odrastao itd.A ne znaju da vrlo mladi mogu ostati bez svojih bliznji.Ne daj Boze ,ne kazem ja da zelim da netkom neko umre,ne zelim nikome da dozivi sto sa dozivjela ja i mnogi drugi,izgubivsi svoje najmilije.

Share this post


Link to post
Share on other sites
Guest Doctore_

Joj to je ja mislim jedina stvar u zivotu koje se ono al fakat bojim. Ja nikako ne mogu zamisliti zivim bez caleta ali mame, nema sanse...
A kad umre neki stariji, **biga nije da ga ne zalim al svakom mora jednom doci kraj...
Et ljudovi to je od mene

Share this post


Link to post
Share on other sites

znam da to ceka svakoga,znam da cu ija umrjeti..a sad zavisi kako je kome sudjeno.izgubila sam dosta osoba koje su mi bile jako drage (vrlo dobra kolegica,2 prijatelja,od kolegice otac umro..majka i dida 2,..)..prosla sam dosta toga,i uvjek mislim da me svaka smrt ojaca,da ne pamtim toliko..ali sa svakom osobom koju izgubim,jos teze i teze podnosim sve to..nemoze se opisati kakav je osjecaj :( ..

Share this post


Link to post
Share on other sites

ja sam u zivotu izgubila osobu koju sam volila nemoguce! cesto se sjetim...al tesko je opisati kad nekog izgubis kako je to,kad covjek sam nezna kako da opise osjecaje zalost i gubitka neke veoma vazne osobe.!

ja isto znam kosto kaze missy umrijeti se mora, men je samo vazno da umrem fino.nedaj moze nikad bolovati kao npr.moja jedna teka sto je umrila od raka....sve ti to kroz glavu prodje i nako kontas...**bo te zivis iz dana u dan boris se citav zivot da nesto steces....da imas fameliju djecu rintas ko budala svaki dan samo da zivot ostvaris ljepsem....i na karju NISTA...opet u crnu zemlju....

al takav je zivot zato zivi danas za sutra...!

Share this post


Link to post
Share on other sites
ja sam u zivotu izgubila osobu koju sam volila nemoguce! cesto se sjetim...al tesko je opisati kad nekog izgubis kako je to,kad covjek sam nezna kako da opise osjecaje zalost i gubitka neke veoma vazne osobe.!

ja isto znam kosto kaze missy umrijeti se mora, men je samo vazno da umrem fino.nedaj moze nikad bolovati kao npr.moja jedna teka sto je umrila od raka....sve ti to kroz glavu prodje i nako kontas...**bo te zivis iz dana u dan boris se citav zivot da nesto steces....da imas fameliju djecu rintas ko budala svaki dan samo da zivot ostvaris ljepsem....i na karju NISTA...opet u crnu zemlju....

al takav je zivot zato zivi danas za sutra...!

<{POST_SNAPBACK}>




svi smo mi Allahovi i njemu se vracamo.
tako da se rodis,zivis,rintas i sve to i umres to je zivot.

Share this post


Link to post
Share on other sites

pa normala je neka da ce te zaboljeti ako umre neko tebi blizak i drag! covjeku bude tesko u pocetku ali vremenom shvati (ako vec nije) da je to samo zivot i da se moras nositi sa svim sto ti se desi jer se sve desava s razlogom! moras shvatiti da je i smrt dio zivota te da ce svi ljudi proci kroz isto reseto!

peace

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mislim da nam je svima zapisano tacno kad cemo, i kako umrijeti, i zato sam uvijek spreman za smrt i moju i mojih bliznjih (iako to ne zelim, ali znam da je to jedina ista sudbina koja je zapisana svima nama, i od koje je nemoguce pobjeci!)

Zato... nista me ne iznenadjuje pretjerano, jer sam uvijek spreman na to, i znam da ce se to nekom od mojih bliznjih kad-tad desiti, ali sta ja mogu? nista! to se ne moze sprijeciti, samo molim boga da se desi sto kasnije...


P.S. Naravno da me zaboli kad mi neko od bliznjih preseli na drugi svijet, ali sta mogu? Sto mi je jedan prijatelj rekao kad mi je majka umrla: BILA JE DRAZA BOGU NEGO NAMA!
I to me jedino "tjesi" i zato... trudim se da me sto manje zaboli, ili bar da malo prekrijem bol, jer nemoguce je da me nikako ne zaboli, ali nista necu dobiti ako mjesec dana sjedim i placem... :blink:

Pozz

Share this post


Link to post
Share on other sites

Naravno da gubitak nekog srcu dragog boli puuno......al svi se sa smrcu moramo pomiriti jer svi cemo jedan dan biti metar ispod kamena.....a smrt je dio prirode i dio nasih zivota kojji se zavrse smrcu...

jednom sam citala da smrt u nekim plemenima slave....i za nekim vrlo dragim nikako ne zale jer vjeruju da ce see on ponovo roditi kao neka stabljika ili slicno....

Share this post


Link to post
Share on other sites
pa normala je neka da ce te zaboljeti ako umre neko tebi blizak i drag! covjeku bude tesko u pocetku ali vremenom shvati (ako vec nije) da je to samo zivot i da se moras nositi sa svim sto ti se desi jer se sve desava s razlogom! moras shvatiti da je i smrt dio zivota te da ce svi ljudi proci kroz isto reseto!

peace

<{POST_SNAPBACK}>





to je istina sto si napisala..ali npr ja sam svatila sve,shvatili smo mi svi..znam kraj je jednom za sve..i iako mi je to dodobra jasno,tebi razum i pamet u onom trenutku punom boli ne pomazu..


jednom sam citala da smrt u nekim plemenima slave....i za nekim vrlo dragim nikako ne zale jer vjeruju da ce see on ponovo roditi kao neka stabljika ili slicno....

<{POST_SNAPBACK}>




citala sam ija o tome..zanimljivo. ali to je samo stvar odgoja,oni slave mi tugujemo.i nam je npr cudno to njihovo..ali zavisi kako si ogdojen,sta citav zivot slusas,vidis i sta ti drugi govore predje u tebe to..i normalno da se sad mi nemozemo nikako veseliti smrti neke nam jako drage osobe,ili bilokoga.. Edited by auslanderka zauvjek bosanka

Share this post


Link to post
Share on other sites

Selam
ko nije dozivio smrt npr. roditelja nezna zapravo koji je to osjecaj. Ja sam licno to dozivio prije mjesec i po. I iako sam dosta znao o tome i o vjeri i o prelasku na buduci svijet, tad sam shvatio da mi(ljudi) nista neznamo.
Ja sam navece sjedio sa familijom i sa ocem, i pricali i salili se i smijali, ne znajuci da cemo se sutra probuditi bez oca...jezivo. On je ostao neprobudjen.

I mada sam znao da se mora mrijeti...drukcije sam to shvatao kad su drugi umirali.I mislio sam nece to jos u mojoj familiji, kad bi se vracao sa tudjih dzenaza.
I kad pretpostavim da je on s Bozjom voljom otisao u dzennet, i da mu je tamo bolje, opet to nemoze zamjeniti njegovo mjesto na ovom svijetu.
Njega nema tu i to je ono najteze sto ga nema dje bi trebao biti, dje je bivao, i dje mu je uloga bila, jednostavno NEDOSTAJE.

Al' sam shvatio sad jos bolje da ovaj zivot je tako neznatan i mali i da je Bog tako Velik i tajanstven. Allahu ekber.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Lahko je covjeku reci kad neko umre "a bas mi j zao". Bude tebi zao prvih mjesec dana, a kasnije iscezne jer ti ne osjecas gubitak. Lahko je reci svima nam je sudjeno da umremo, svima ce doci vrijeme kad tad, a u sebi govoris ma nece to se meni desiti. Najgore je kad u jednom momentu imas sve, a nakon par minuta citav ti se zivot okrene naopacke. Koliko god covjek bio vjernik znao da je to od Allaha unutra te boli i osjecas prazninu i citav ces je zivot osjecati. Nicije rijec "zao mi je" nicija lijepa gesta ne moze nadomjestiti gubitak i prazninu.
Vecina ovih koji su gore dali komentare imaju happy famili, mama, tata, brat, seka, cuko maca nebitno i nisu osjetili kako je izgubiti dio sebe, kako je kad izgubis mamu koja te nosila devet mjeseci, cije si utrobe plod ili kad izgubis tatu. Srce ti se cjepa od tuge od bola i od pomisli da ces se sutra probuditi bez nje,da nije otisla negdje na put, da se nikad nece vratiti, ali nikad, nikad i da ce ti se kompletan zivot promijeniti.

Da bar niko nemora proci kroz tu patnju i osjetiti tu bol, da bar..

Share this post


Link to post
Share on other sites

neznamo sta je smrt jer to necemo osjetit al znamo daje bolno jer kad nam neko umre tad osjetimo................


izgubla sam izgubla sam u njemackoj najboljeg prijatelja sa motora pogino.........prije 2 god sam izgubla prijatelja ovdi isto sa motora.....i ove godine ope jedanm prijatelj u njemackoj pogino sa motora..izgubla sam kolegicu skolsku (blizu) 2003 ...................tesko je nikad nemozes biti svijestan da te osobe nema....

Share this post


Link to post
Share on other sites
Selam
ko nije dozivio smrt npr. roditelja nezna zapravo koji je to osjecaj. Ja sam licno to dozivio prije mjesec i po. I iako sam dosta znao o tome i o vjeri i o prelasku na buduci svijet, tad sam shvatio da mi(ljudi) nista neznamo.
Ja sam navece sjedio sa familijom i sa ocem, i pricali i salili se i smijali, ne znajuci da cemo se sutra probuditi bez oca...jezivo. On je ostao neprobudjen.

I mada sam znao da se mora mrijeti...drukcije sam to shvatao kad su drugi umirali.I mislio sam nece to jos u mojoj familiji, kad bi se vracao sa tudjih dzenaza.
I kad pretpostavim da je on s Bozjom voljom otisao u dzennet, i da mu je tamo bolje, opet to nemoze zamjeniti njegovo mjesto na ovom svijetu.
Njega nema tu i to je ono najteze sto ga nema dje bi trebao biti, dje je bivao, i dje mu je uloga bila, jednostavno NEDOSTAJE.

Al' sam shvatio sad jos bolje da ovaj zivot je tako neznatan i mali i da je Bog tako Velik i tajanstven. Allahu ekber.

<{POST_SNAPBACK}>


Share this post


Link to post
Share on other sites
Selam
ko nije dozivio smrt npr. roditelja nezna zapravo koji je to osjecaj. Ja sam licno to dozivio prije mjesec i po. I iako sam dosta znao o tome i o vjeri i o prelasku na buduci svijet, tad sam shvatio da mi(ljudi) nista neznamo.
Ja sam navece sjedio sa familijom i sa ocem, i pricali i salili se i smijali, ne znajuci da cemo se sutra probuditi bez oca...jezivo. On je ostao neprobudjen.

I mada sam znao da se mora mrijeti...drukcije sam to shvatao kad su drugi umirali.I mislio sam nece to jos u mojoj familiji, kad bi se vracao sa tudjih dzenaza.
I kad pretpostavim da je on s Bozjom voljom otisao u dzennet, i da mu je tamo bolje, opet to nemoze zamjeniti njegovo mjesto na ovom svijetu.
Njega nema tu i to je ono najteze sto ga nema dje bi trebao biti, dje je bivao, i dje mu je uloga bila, jednostavno NEDOSTAJE.

Al' sam shvatio sad jos bolje da ovaj zivot je tako neznatan i mali i da je Bog tako Velik i tajanstven. Allahu ekber.

<{POST_SNAPBACK}>




zao mije isto...............znam da je to nesto tesko....kad mije od momka otac umro plakala sam i toliko mi bilo tesko kao da je moj otac...a fakat samo jedom cojka upoznala :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hvala bogu da jos nisam taj bol dozivjela gubiti nekog bliznog!!!!
U Fameliji niko nije umro, iz drustva isto ne!!!
Znaci da na sahrani jos nijednoj bila nisam!!!
Zahvalujem se stvarno Allahu da to jos osjetila nsiam, mada znam da ce me to cekati kad tad!!!

Ja opet imam to misljene, da se umire redom, mislim po starini, meni vise zao kad cujem da je neko mlad umro, nego neko star koji se doziveo Godina!!!! ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

bojim se toga :( izgubila sam 2 osobe sto sam se sa njima stvarno dobro razumjela....nisam ta osoba za plakanje...al ipak se toga najvise u zivotu bojim da neko od mojih( nedaj boze) umre...neznam kako bi to preboljela....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Smrt je momenat, kad dusa prelazi iz jednog u drugo stanje. Nama je poznat materijalizirani svjet i mislimo, da sve sto vidimo je stvarnost, a sve drugo fantazija. ( Voda je tecna ali moze biti u jos dva stanja i i dalje ostaje voda...led i para). Sa nasom zemaljskom smrcu, pocinje zivot u jednom drugom stanju. Kao sto ni univerzum nema kraj, tako ni zivot. Bog je vjecan, znaci i zivot je vjecan. Obozavanjem boga ( dokaz da se zivi vjecno). Zivot na zemlji nje slucajnost. Smrt nije tajna, nego je zivot tajna. Poznata stvar je imamo materiju (koju vidimo) i Antimateriju koju nevidimo (ali je ipak prisutna. Zbog tog saznanja kaze se da vjerujemo u zivog boga. Da zavrsim. Smrt je momenat prelaska iz jednog stanja u drugo i nastavak zivotu pod drugim uvjetima, a nasi najdrazi su samo materija koja je nama bliska da bi lakse podnosili tegobe zivota (filozofski).

Share this post


Link to post
Share on other sites

Slazem se sa _Vilenom_ i stvarno Irma razumijem te u potpunosti a neki nas nikad nece ni shvatiti...

Lijep pozdrav

Share this post


Link to post
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.



  • Forum Statistics

    • Total Topics
      24,065
    • Total Posts
      378,361
×