Jump to content
Sign in to follow this  
_Gost1

Pismo Unuci

Recommended Posts

Pismo Katarini


Pred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci. Djed je
Marcello Bernardi, cuveni talijanski pedijatar i psihlog, a djevojcica je njegova unuka Katarina.


Draga Katarina

Predlozili su mi da ti napisem pismo i ja sam prihvatio, jer ovo sto zelim reci tebi,odnosi se na sve tvoje vrsnjake, ustvari sve vas koji ce te 2000. godine imati oko 20 godina.
Kada budes citala ovo sto ti sada pisem, mene vjerovatno vise nece biti. Zato ovo pismo ima vrijednost testamenta, jer mislim da drugi necu pisati buduci da ti ne mogu ostaviti nista osim - sjecanja. Ne zelim te ni savjetovati, ni bodriti, ni upozoravati, niti bilo sta slicno tome. Mnoge savjete, dobre ili lose, vec si imala prilike cuti, mnoge ces tek cuti, pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nesto pomogao. Zato cu se zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli, osjecaje, uvjerenja.
Ponavljam, naime, da je sjecanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti. Sjecanje na jednu osobu koju si, vjerujem, voljela, i to neovisno od njene vrijednosti, sto smatram jos vaznijm.
Ko zna sto ces ti raditi za 20 godina. Ko zna kakva ces biti. Ko zna da li ces i tada, kao danas, biti inteligentna, njezna, hrabra, ponosna, iskrena, inventivna, puna smisla za salu. Nadam se da hoces, ali sigurno je da ce svijet uciniti sve da ti pomogne da izgubis te lijepe osobine. Protiv tebe ce se udruziti mnoge sile, a narocito jedna - strah.
Strah od izolacije i zamjeranja drustvu, strah od siromastva, strah od neuspjeha, od obaveza i odgovornosti, od borbe, samoce, strah od ljudi, strah od smrti. Cini se da je strah najteza bolest koja ugrozava covjecanstvo, i ocito, sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni, osnovni instrument pomocu kojeg se svako moze prisiliti da se prilagodi odredjenoj situaciji, ma kakvo da je zlo u pitanju. Strah je najbolji put na kojem se svako moze prisiliti da se oderkne vlastite autonomije, neovisnosti i na kraju, slobode. Sada se nicega ne plasis, i to je za mene veliko zadovoljstvo. U tebi jos ne zapazam one starhove koje samo odrasli mogu usaditi u glavu djeteta. Volim te posmatrati kako sama stices iskustva, kako se kreces po mracnoj sobi, kako pokusavas pomilovati psa lutalicu ili mirno prilazis nepoznatim ljudima. U ovom svijetu, ti i tvoji vrsnjaci prava ste utjeha. Dakako, nadam se da ce to vjecno trajati, da ces uvijek biti takva, plemenita i borbena, sigurna i jaka, ponosna i ljupka. Uspijes li u tome, imaces po mom misljenju prave uslove da izabres pravi put. Mogu ti reci, bar sto se mene tice, da sam sve ne bas sretne odluke u zivotu uvijek donosio pritisnut strahom i nesigurno

Share this post


Link to post
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.



  • Forum Statistics

    • Total Topics
      24,065
    • Total Posts
      378,361
×