Jump to content
Sign in to follow this  
zrinski

Huska Miljković

Recommended Posts

o cemu se radi u osmoj ofanzivi ? i koje koga selio i zasto ? moze se pozvati na literaturu srpskih pisaca ...

Share this post


Link to post
Share on other sites
"Osma ofanziva" je knjiga "srpskog" pisca Branka Ćopića, i tematika tog djela nije vezana za na

Share this post


Link to post
Share on other sites
HUSKA MILJKOVIC - bio je pristasa i clan "KPJ" prije drugog svjetskog rata,po zanimanju sitni trgovac s nizim obrazovanjem i bio je prirodno talentiran,prilagodljiv i sposoban za snalazenje u prostoru medju ljudima.Pocetkom 2.svjetskog rata svrstava se u Antifasisticki pokret i odma na pocetku rata prikljucuje se pripremama za ustanak protiv fasizma i u njemu postaje aktivni sudionik.Odma na pocetku s svojom jedinicom razbija ustasku satniju na Petrovoj gori na celu s satnikom Grabovcem.Oslobodjenjem Bihaca novembra 1942.godine,Krajiski narod u velikom broju s ovih prostora prilazi Antifasistickom pokretu.Vrlo brzo dolazi do formiranja 8.Krajiske brigade i prva smotra te brigade odrzava se u Cazinu 22.12.1942.godine i na celo te brigade dolazi cazinjanin Hamdija Omanovic i njemu se povjerava rukovodjenje i komandovanje tom brigadom.I ta brigada kroz daljnji tok dogadjaja reda niz uspjeha i vrlo brzo za nju se proculo a u to vrijeme je od strane okupatora pokrenuta 4.ofanziva protiv NOV i tu brigadu napadaju snage 369.Njemacke divizije u pravcu Bos.Krupa i Vrtoce.Brigada je tim Njemackim snagama zadavala ogromne muke u odbrani tog pravca,ta se je odbrana protegla sve do Mlinista (Glamoc).Nedugo zatim brigada se vrlo brzo vraca u pozadinu neprijatelja i nastavlja daljnju borbu u dubini Njemacki snaga.
U to vrijeme Huska Miljkovic bio je zamjenik komandanta bataljona u 8. Krajiskoj,zbog negodovanja s duznoscu zamjenika komandanta bataljona napusta 8.Krajisku,jer je u to vrijeme unutar brigade vecina komandnih duznosti povjerena ljudima srpske nacionalnosti,bez obzira sto je boracki sastav u vecini bio sastavljen od Muslimana s Cazinske krajine.Husku je taj problem mucio i odlucuje se da napusti partizane i vraca se u svoju rodnu Krajinu.U povratku se ne stavlja u ilegalu i ne postaje pasivan,vec s svojim istomisljenicima pokrece inicijativu u cilju formiranja vojske,koja ce iskljucivo braniti narod Cazinske krajine i u kojoj nece biti komandnog kadra drugih nacionalnosti.Ta se vojska ubrzo u narodu procula kao "Huskina vojska" i krece se ubrzo u akciju okupljanja pristasa.Djeluju na svim podrucjima od Vel.Kladuse,Cazina,Buzima,Bihaca cak i do Zagreba.Obicno je prikupljao svoje pristase milom na bazi dobrovoljnosti,ako nije islo tako onda je pristupao sili.Vrlo brzo se o Huski Miljkovicu i njegovoj vojsci proculo na svim prostorima gdje je bilo Krajisnika i gdje su ratovali.A u to vrijeme Krajisnika je bilo maltene u svim vojskama,osim u cetnicima.Raznoraznim vezama i signalima,odasiljano je Krajisnicima da te vojske napustaju i da se prikljucuju njegovoj.Za to mu nije trebao,poznavajuci mentalitet Krajisnika odredjeni napor iz razloga,sto su u to vrijeme mnogi Krajisnici se borili za tudje interese i u tim raznoraznim vojskama se medjusobno tukli i ubijali za necije druge ideale i od cega nisu imali nikakve koristi.Rukovodjen mislju,zelio je takvo stanje da otkloni,okupljanjem naroda u okrilje "Huskine vojske",s kojom ce braniti Krajinu od svih nasrtaja,ma otkud dolazili.Mnogi su ubrzo poceli uvidjavati,pocev od ustaske,njemacke komande i drugih vojskih koje su u to vrijeme djelovale,da tu ogromnu Krajisku silu pridobiju na svoju stranu,zatvarajuci oci prema onome ranije sta im je Huska s svojom vojskom cinio dok je bio partizan.Iz razloga tog pridobijanja,mnogi su poceli da mu daju naoruzanje i municiju.To je cinila i ustaska i njemacka strana,a podosta naoruzanja je dobijao razoruzavanjem ustaskih i domobranskih jedinica i dosta je naoruzanja dobijao od uglednih Krajiskih Muslimana,uz odredjene prijetnje ,ako u prvom momentu nebi pristajali i to je trazio od uglednih Muslimana koji su se dodvoravali ili sluzili okupatorskim vojskama.Njegov moto je bio da njegovi borci budu u vojsci koja ce biti u sluzbi naroda i stititi njihove interese,braniti od fasistickih nasrtaja i snaga njihovih sluga a ne da budu sluge tudji interesa koje na Muslimane gledaju kao na zivo meso u ostvarivanju njihovih ciljeva.
HUSKA MILJKOVIC je u jesen 1943.godine uspio okupiti i formirati brojnu vojsku,svrstanu u 11.bataljona i to nije nimalo zanemarljiva brojka.Ta je vojska bila sposobna sprijeciti bilo kakve upade drugih vojski na teritoriju pod njegovom kontrolom.Ubrzo je ostvario kontrolu na terenu Vel.Kladuse,lijevo od rijeke Une na terenu Bos.Krupe pa sve do prigradski naselja Bihaca.Narocit problem mu je predstavljao na terenu sela:Osredak,Vrelo,Donja Gata,Bugar,povratnik i dezerter iz partizana MILAN BUKVA - CRNI,osnivac cetnickih formacija na tim prostorima,Crni je u svoje redove okupio oko tristo Srba,jedan dio Srba iz Bihaca pristupio je pod okrilje Milana Bukve - Crnog.Cim je Huska saznao za ovu jacu koncentraciju cetnika koji su suradjivali s Njemackom komandom,Huska je preko svoje zene koja je bila Srpkinja saznao namjere i nakane cetnika na prostoru Cazinske krajine.Opkoljava ih i razoruzava i predaje ih partizanima 4.Hrvatskog korpusa.Sa ovim su Cetnicke jedinice Milana Bukve - Crnog dozivjele potpuni krah na ovim prostorima i nakon oslobodjenja sasvim mali dio Srba ostaje boraviti na prostoru Cazinske krajine u odnosu na tadasnji broj Srba koji su do tada zivjeli na ovim prostorima.
Huskina vojska je u to vrijeme brojala preko 4000 boraca i Huska ocjenjuje daljnjim tokom dogadjaja da ne moze vise suradjivati s fasistickim okupatorom i njegovim slugama a svatio je da u to vrijeme ni partizani mu nisu predstavljali neki problem,ali partizani su uvijek jacali u svom Pokretu.Dolazi i do promjene stava Saveznicke medjunarodne politike i Saveznici priznaju partizane i pocinju ih pratiti logistikom i on pocinje pregovore s komandom 4.Hrvatskog korpusa 22.12.1943.godine i pregovori traju do 04.02.1944.godine.
Huska Miljkovic prelazi s svojom vojskom u partizane u sastav 4. Hrvatskog korpusa.U pregovorima su postavljeni obostrani zahtijevi,Huska je od svojih jedinica trebao formirati dvije Muslimanske brigade i komandu UOG (Unska operativna grupa) s tezisnim djelovanjem na prostorima Cazinske krajine,stim da i dalje u svoje sastave okuplja Muslimane iz drugih okupatorski i izdajnickih vojski,ukljucujuci i pristizuca mlada godista,da ne budu gonjeni na regrutaciju u "NDH" i upucivani na ratiste u sastavu tih vojski,a u to vrijeme je to bilo jako zastupljeno.
Ubrzo su pocela ogromna natezanja nakon pristupanja Huskine vojske (milicije) u partizane,jer do sada su Huskini borci na kapama nosili obiljezje Mjeseca i Zvijezde i Petokraka im nije bas sjedala.Uklanjani su neki Huskini kadrovi i dovodjeni na komandna mjesta partizanski kadrovi,sacinjeni od ljudi s ovih prostora i ta su natezanja nastavljena i ubrzo dolazi do stabilizacije i Huska je pod pritiskom i na osnovu dogovora bio prinudjen ukloniti s funkcija dosta do tada svojih bliski suradnika i cak neke od njih staviti pod Prijeki sud.U ovome svemu partizani su bili dosta mudriji i Jovica Loncar obavjestajni oficir 4. Hrvatskog korpusa i V.Haljevac komesar 4.Hrvatskog korpusa s svojim satelitom Sukrijom Bijedicem uspijevaju nadmudriti Husku Miljkovica i on povlaci kobni potez kojim ce zapecatiti svoju sudbinu na ovim prostorima i to ce ga kostati glave.Micanjem s funkcije neki svojih saradnika doslo je do reakcije od strane blizi srodnika od smijenjeni pojedinaca i iz osvete Bajro Baba ga sacekiva ga u zasjedi kod mlina u rejonu Male Kladuse u aprilu mjesecu 1944.godine i ubija njega i brata mu Sabana.Nakon toga Bajro Baba bjezi u Cazin i prikljuciva se ustaskim jedinicama.Prilikom oslobodjenja Cazina 13.09.1944.godine Bajro Baba pokusava pobjeci u Bihac i partizani 1. Muslimanske brigade ga ga likvidiraju u proboju iz Cazina.
Nakon smrti Huske Miljkovica na celo UOG (unske operativne grupe) dolazi njegov zamjenik Halil Sakanovic,njegov zamjenik.
Ovo je istina o pogibiji Huske Miljkovica onako kako je to tada plasirano u javnost,a mi nebi bili Krajisnici ako ne bih sumnjali i uvijek postoje raznorazne spekulacije o pogibiji velikih Krajisnika a to ce se pokazati i u ovom ratu koji mi vodimo za oslobodjenje od srbo-cetnickog agresora i njegovih slugu.Kao sto je pogibija nekih komandanata:Izeta Nanica,Crnkica,rahmetli Salke Omercevica s kojim sam bio jako dobar i dr. i uvijek unutar Krajisnika postoji neko zrnce sumnje,ipak da se to nije desilo onako kako je to prezentirano i sluzbeno objavljeno,kako bilo da bilo HEROJA I VELIKI KRAJISNIKA NEMA.
Zasto sam se dotakao Huske Miljkovica,citalac ce se vjerovatno zapitati,dotakao sam se iz razloga sto je sudbina Huskine vojske poklapa s sudbinom uveliko brigade koja ce izrasti kao prva brigada na ovom prostoru a i na prostoru Bosne i Hercegovine.
Da li je komandantu 101.Samostalne Muslimanske Krajiske brigade Hasi Kovacevicu - Hadziji,Huska Miljkovic bio neki uzor i smatram u nekim stvarima i da jest,vjerojatno mu je njegov otac Ibrahim dosta toga pricao o Huski Miljkovicu i njegovoj vojsci jer je Ibrahim bio pripadnik Huskine vojske i vrlo blizak Huski i dvaput tesko ranjavan i na kraju rata degradiran i demobilisan od strane Pozderaca.

Tekst uzet iz jos neobjavljene knjige o 101.Samostalnoj Muslimanskoj krajiskoj brigadi a knjiga nosi naslov "ZABORAVLJENI" autora I.Beganovica.
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites
[quote name='HUSKA MILJKOVIC' date='09 April 2010 - 15:31 ' timestamp='1270819888' post='369284']
HUSKA MILJKOVIC - bio je pristasa i clan "KPJ" prije drugog svjetskog rata,po zanimanju sitni trgovac s nizim obrazovanjem i bio je prirodno talentiran,prilagodljiv i sposoban za snalazenje u prostoru medju ljudima.Pocetkom 2.svjetskog rata svrstava se u Antifasisticki pokret i odma na pocetku rata prikljucuje se pripremama za ustanak protiv fasizma i u njemu postaje aktivni sudionik.Odma na pocetku s svojom jedinicom razbija ustasku satniju na Petrovoj gori na celu s satnikom Grabovcem.Oslobodjenjem Bihaca novembra 1942.godine,Krajiski narod u velikom broju s ovih prostora prilazi Antifasistickom pokretu.Vrlo brzo dolazi do formiranja 8.Krajiske brigade i prva smotra te brigade odrzava se u Cazinu 22.12.1942.godine i na celo te brigade dolazi cazinjanin Hamdija Omanovic i njemu se povjerava rukovodjenje i komandovanje tom brigadom.I ta brigada kroz daljnji tok dogadjaja reda niz uspjeha i vrlo brzo za nju se proculo a u to vrijeme je od strane okupatora pokrenuta 4.ofanziva protiv NOV i tu brigadu napadaju snage 369.Njemacke divizije u pravcu Bos.Krupa i Vrtoce.Brigada je tim Njemackim snagama zadavala ogromne muke u odbrani tog pravca,ta se je odbrana protegla sve do Mlinista (Glamoc).Nedugo zatim brigada se vrlo brzo vraca u pozadinu neprijatelja i nastavlja daljnju borbu u dubini Njemacki snaga.
U to vrijeme Huska Miljkovic bio je zamjenik komandanta bataljona u 8. Krajiskoj,zbog negodovanja s duznoscu zamjenika komandanta bataljona napusta 8.Krajisku,jer je u to vrijeme unutar brigade vecina komandnih duznosti povjerena ljudima srpske nacionalnosti,bez obzira sto je boracki sastav u vecini bio sastavljen od Muslimana s Cazinske krajine.Husku je taj problem mucio i odlucuje se da napusti partizane i vraca se u svoju rodnu Krajinu.U povratku se ne stavlja u ilegalu i ne postaje pasivan,vec s svojim istomisljenicima pokrece inicijativu u cilju formiranja vojske,koja ce iskljucivo braniti narod Cazinske krajine i u kojoj nece biti komandnog kadra drugih nacionalnosti.Ta se vojska ubrzo u narodu procula kao "Huskina vojska" i krece se ubrzo u akciju okupljanja pristasa.Djeluju na svim podrucjima od Vel.Kladuse,Cazina,Buzima,Bihaca cak i do Zagreba.Obicno je prikupljao svoje pristase milom na bazi dobrovoljnosti,ako nije islo tako onda je pristupao sili.Vrlo brzo se o Huski Miljkovicu i njegovoj vojsci proculo na svim prostorima gdje je bilo Krajisnika i gdje su ratovali.A u to vrijeme Krajisnika je bilo maltene u svim vojskama,osim u cetnicima.Raznoraznim vezama i signalima,odasiljano je Krajisnicima da te vojske napustaju i da se prikljucuju njegovoj.Za to mu nije trebao,poznavajuci mentalitet Krajisnika odredjeni napor iz razloga,sto su u to vrijeme mnogi Krajisnici se borili za tudje interese i u tim raznoraznim vojskama se medjusobno tukli i ubijali za necije druge ideale i od cega nisu imali nikakve koristi.Rukovodjen mislju,zelio je takvo stanje da otkloni,okupljanjem naroda u okrilje "Huskine vojske",s kojom ce braniti Krajinu od svih nasrtaja,ma otkud dolazili.Mnogi su ubrzo poceli uvidjavati,pocev od ustaske,njemacke komande i drugih vojskih koje su u to vrijeme djelovale,da tu ogromnu Krajisku silu pridobiju na svoju stranu,zatvarajuci oci prema onome ranije sta im je Huska s svojom vojskom cinio dok je bio partizan.Iz razloga tog pridobijanja,mnogi su poceli da mu daju naoruzanje i municiju.To je cinila i ustaska i njemacka strana,a podosta naoruzanja je dobijao razoruzavanjem ustaskih i domobranskih jedinica i dosta je naoruzanja dobijao od uglednih Krajiskih Muslimana,uz odredjene prijetnje ,ako u prvom momentu nebi pristajali i to je trazio od uglednih Muslimana koji su se dodvoravali ili sluzili okupatorskim vojskama.Njegov moto je bio da njegovi borci budu u vojsci koja ce biti u sluzbi naroda i stititi njihove interese,braniti od fasistickih nasrtaja i snaga njihovih sluga a ne da budu sluge tudji interesa koje na Muslimane gledaju kao na zivo meso u ostvarivanju njihovih ciljeva.
HUSKA MILJKOVIC je u jesen 1943.godine uspio okupiti i formirati brojnu vojsku,svrstanu u 11.bataljona i to nije nimalo zanemarljiva brojka.Ta je vojska bila sposobna sprijeciti bilo kakve upade drugih vojski na teritoriju pod njegovom kontrolom.Ubrzo je ostvario kontrolu na terenu Vel.Kladuse,lijevo od rijeke Une na terenu Bos.Krupe pa sve do prigradski naselja Bihaca.Narocit problem mu je predstavljao na terenu sela:Osredak,Vrelo,Donja Gata,Bugar,povratnik i dezerter iz partizana MILAN BUKVA - CRNI,osnivac cetnickih formacija na tim prostorima,Crni je u svoje redove okupio oko tristo Srba,jedan dio Srba iz Bihaca pristupio je pod okrilje Milana Bukve - Crnog.Cim je Huska saznao za ovu jacu koncentraciju cetnika koji su suradjivali s Njemackom komandom,Huska je preko svoje zene koja je bila Srpkinja saznao namjere i nakane cetnika na prostoru Cazinske krajine.Opkoljava ih i razoruzava i predaje ih partizanima 4.Hrvatskog korpusa.Sa ovim su Cetnicke jedinice Milana Bukve - Crnog dozivjele potpuni krah na ovim prostorima i nakon oslobodjenja sasvim mali dio Srba ostaje boraviti na prostoru Cazinske krajine u odnosu na tadasnji broj Srba koji su do tada zivjeli na ovim prostorima.
Huskina vojska je u to vrijeme brojala preko 4000 boraca i Huska ocjenjuje daljnjim tokom dogadjaja da ne moze vise suradjivati s fasistickim okupatorom i njegovim slugama a svatio je da u to vrijeme ni partizani mu nisu predstavljali neki problem,ali partizani su uvijek jacali u svom Pokretu.Dolazi i do promjene stava Saveznicke medjunarodne politike i Saveznici priznaju partizane i pocinju ih pratiti logistikom i on pocinje pregovore s komandom 4.Hrvatskog korpusa 22.12.1943.godine i pregovori traju do 04.02.1944.godine.
Huska Miljkovic prelazi s svojom vojskom u partizane u sastav 4. Hrvatskog korpusa.U pregovorima su postavljeni obostrani zahtijevi,Huska je od svojih jedinica trebao formirati dvije Muslimanske brigade i komandu UOG (Unska operativna grupa) s tezisnim djelovanjem na prostorima Cazinske krajine,stim da i dalje u svoje sastave okuplja Muslimane iz drugih okupatorski i izdajnickih vojski,ukljucujuci i pristizuca mlada godista,da ne budu gonjeni na regrutaciju u "NDH" i upucivani na ratiste u sastavu tih vojski,a u to vrijeme je to bilo jako zastupljeno.
Ubrzo su pocela ogromna natezanja nakon pristupanja Huskine vojske (milicije) u partizane,jer do sada su Huskini borci na kapama nosili obiljezje Mjeseca i Zvijezde i Petokraka im nije bas sjedala.Uklanjani su neki Huskini kadrovi i dovodjeni na komandna mjesta partizanski kadrovi,sacinjeni od ljudi s ovih prostora i ta su natezanja nastavljena i ubrzo dolazi do stabilizacije i Huska je pod pritiskom i na osnovu dogovora bio prinudjen ukloniti s funkcija dosta do tada svojih bliski suradnika i cak neke od njih staviti pod Prijeki sud.U ovome svemu partizani su bili dosta mudriji i Jovica Loncar obavjestajni oficir 4. Hrvatskog korpusa i V.Haljevac komesar 4.Hrvatskog korpusa s svojim satelitom Sukrijom Bijedicem uspijevaju nadmudriti Husku Miljkovica i on povlaci kobni potez kojim ce zapecatiti svoju sudbinu na ovim prostorima i to ce ga kostati glave.Micanjem s funkcije neki svojih saradnika doslo je do reakcije od strane blizi srodnika od smijenjeni pojedinaca i iz osvete Bajro Baba ga sacekiva ga u zasjedi kod mlina u rejonu Male Kladuse u aprilu mjesecu 1944.godine i ubija njega i brata mu Sabana.Nakon toga Bajro Baba bjezi u Cazin i prikljuciva se ustaskim jedinicama.Prilikom oslobodjenja Cazina 13.09.1944.godine Bajro Baba pokusava pobjeci u Bihac i partizani 1. Muslimanske brigade ga ga likvidiraju u proboju iz Cazina.
Nakon smrti Huske Miljkovica na celo UOG (unske operativne grupe) dolazi njegov zamjenik Halil Sakanovic,njegov zamjenik.
Ovo je istina o pogibiji Huske Miljkovica onako kako je to tada plasirano u javnost,a mi nebi bili Krajisnici ako ne bih sumnjali i uvijek postoje raznorazne spekulacije o pogibiji velikih Krajisnika a to ce se pokazati i u ovom ratu koji mi vodimo za oslobodjenje od srbo-cetnickog agresora i njegovih slugu.Kao sto je pogibija nekih komandanata:Izeta Nanica,Crnkica,rahmetli Salke Omercevica s kojim sam bio jako dobar i dr. i uvijek unutar Krajisnika postoji neko zrnce sumnje,ipak da se to nije desilo onako kako je to prezentirano i sluzbeno objavljeno,kako bilo da bilo HEROJA I VELIKI KRAJISNIKA NEMA.
Zasto sam se dotakao Huske Miljkovica,citalac ce se vjerovatno zapitati,dotakao sam se iz razloga sto je sudbina Huskine vojske poklapa s sudbinom uveliko brigade koja ce izrasti kao prva brigada na ovom prostoru a i na prostoru Bosne i Hercegovine.
Da li je komandantu 101.Samostalne Muslimanske Krajiske brigade Hasi Kovacevicu - Hadziji,Huska Miljkovic bio neki uzor i smatram u nekim stvarima i da jest,vjerojatno mu je njegov otac Ibrahim dosta toga pricao o Huski Miljkovicu i njegovoj vojsci jer je Ibrahim bio pripadnik Huskine vojske i vrlo blizak Huski i dvaput tesko ranjavan i na kraju rata degradiran i demobilisan od strane Pozderaca.

Tekst uzet iz jos neobjavljene knjige o 101.Samostalnoj Muslimanskoj krajiskoj brigadi a knjiga nosi naslov "ZABORAVLJENI" autora I.Beganovica.
[/quote]

svaka cast za ovu objavu,i ako sam do sada bio upoznat sa dosta podataka,i ovo sam ostavio za arhihu svojim unukama.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this  

  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.



  • Forum Statistics

    • Total Topics
      24,065
    • Total Posts
      378,361
×