scooby-doo's Blog

Da ovaj morao sam na dramatican, i vjerovatno vecini glup, nacin napraviti malu odjavnu dramu     jer to sam ja...
Ovdje cu to napisati jer manje ce ljudi procitati koji su tu samo u prolazu, dok netko skuzi sta su blogovi, pa dok scroller-om dodje do ove dole sekcije a za to vrijeme valjda ce netko napisati 5 novih blogova ( iako su i ovi blogovi mrtvi izgleda )

Ovaj nista bom iz zene u zenu da kazem pa dje puklo nek puklo  
Meni ste ovako forumski dosadni... Rijetko naletis na nekog pametnog, nekog smijesnog ili nekog jedinstvenog tj nesto novo!!!
Onda ko ova nasa vlada tesko se dobije poticajni kredit da bi ti netko olaksao i pokaknuo u radu...
A ljudi breco cjelinski ste mrtvi, i onda to prelazi i na mene a to nezelim samo camiti i flodati, nisam to ja...

Hajd ovako najrealisticnije sto je moguce ikad da velim oko sitnica vasih ne mojih:
Da mnogi imaju pravo malo je pomrtvo, ima novi vucjaka koji bi ovo sve preuzeli i napravili metez i buku, ali tu su i stariji iz copora koji su valjda dragocijeno vrijeme zauvjek utratili u FUKANU
Sta da kazem, imaju pravo i jedni i drugi, onda nismo mi narod koji se postiva i uvazava. Ja se zelim odvojiti vec odavno od nase svakodnevnice, pa i od nasih bosanaca, ma uglavnom od vecine jer sto bih, vecina je ohola, lazljiva, nepostena, iskvarena, nerealna, zatupljena, slijepa... ama mogo bi do bajrama ali beskorisno nabrajati dalje...

Bio sam se aktivirao mjesec i kusur, lijepe rijeci kazivao, na svoj pametni/crni humor pokoju probilio i htio vas zasmijati, pa i zanimljivosti svakojaki rekao.  Ali cemu vise, evo odradio sam svoj zamisljeni dio koji sam dugovao nasoj zajednici, i sad odoh lijepo nazad u svoj mirni, uredjeni i sretni zivot da prozivljavam... Koju minutu dragocijenog zivota podariti svojim bliznjim i ostale sitnice koje sam vama kroz teme htio docarati...

Da ovaj mnogi ce reci vidi ovog LIKA, jesul njemu svi Home    
Ma nebrinite za mene, meni se samo vec u glavi projeciralo desetine mogucnosti vaseg razmisljanja nakon procitanog texta , mozda se i malo sigram i dajem svom kompleksnom umu da izadje vanka i zabavi se. Ali inace radim i uradim sve ono sto pomislim i zazelim... Mozda kao i Kusturica stvaram sam sebi scenario koji ce netko posle mene praviti, ali ja i Kusturica smo odavno na razlicitim drvenim sporetima uprzavali jaja. Jer ipak morate priznati da nikad prije niste ni priblizno slican splet rijeci mogli procitati    
*FUKANA = moj satiricni izraz za forum!

Liebe gr��e
and
Peace

Počeću sa tim da ka�em kako smo svi sad lijepi mladi i puni �ivota,bar se pretvaramo da smo to. Otkud mi to da kazem da bi se mogli pretvarati,pa ide ovako da te na�e slike ta sva poziranja,ma znate ono sjedenje u kafiću i kuliranje kao da nema niko ljep�i. Ma znam i sam to,jer sam milion puta radio to i poku�avao izigravati neku foru,biti centar pa�nje. Ali nebrinite se svima dodje ti pet minuta slave,samo �to bi mi htjeli �ivjeti u toj slavi cijelu vječnost. Mogu samo jedno reći a to je da nas �ivot nije film, ja nisam ona glavna uloga koja mo�e da leti,koja će da spasi svijet ili će preko noci biti najbogatija osoba na svijetu. Znate �ta e pa �ivot će da proleti u treptaju oka a mi nećemo sebi uspjeti priznati da na� zivot je pomalo dosadan. Da to nije taj �ivot iz sna. Hmm zanimljivo je �ta tad slijedi,znate one stare osobe koje su vam mozda rodjaci ili samo kom�ije. Ma znate one stare dosadne arogantne osobe kojima smeta sve �ivo,koje galame jer ste samo slučajno zatvorili vrata jače. One osobe kad im pogleda� u oči vidi� da mrze cijeli svijet a već su jednom nogom mrtvi. Zapitam se i ja �ta je njima �ivot na�ao učinio da ostare tako odvratni. Nećete vjerovati ali njima su falili osjećaji i one �ivotne vrijednosti. Kao i mi tad su oni ganjali pogre�ne stvari. Dobro se zapitajte �ta je to �to će ispuniti va�a srca i du�u srećom veseljem i ljubavlju,jer već sad pomalo mrzite sebe a i sve ostale...
Mo�da je malo pregrubo napisano ali nebrinite ako ste dosli do kraja ovog teksta,vi niste jedna od tih osoba,jer te osobe samo pogledaju koliko ima puno teksta i ne�ele se mučiti čitanjem. Vi ste se potrudili pa mogu vam dati savjet trudite se i dalje jer samo vi imate u rukama svoju mladost i starost. Mo�da jo� niste svjesni ali Vi odlučivate kakav će vam �ivot biti...



heh �ta me briga �to se to necjeni, ja sam samouvjeren i za sebe i jo� za deset kineza
p.s oni �ta se oni nanijete kad bude nemoguće obrati se samo kinezima nego ozbiljno ja ovo mislim o starosti ;-)

Evo kazaljke se negdje vrte oko ponoći, a ja jo� nisam zaspao. Malo mi i ova zimska noć neda mira ali su me vi�e misli zaokupirale, pa odlučih da ovo iz glave  otisnem na ovaj bijeli papir. Slučajno �vrljajući po netu pronađe ovaj naslov i kao ljubav na prvi pogled pobrati se sa ovim riječima. Činio sam ja, evo da vam ka�em, stvarno �ta sam god mogao. Čak sam uspjevao i sa onim �to nemam, sa onim �to sam ponekad izmi�ljao i kao mađioničar stvarao u datom trenutku. Ali evo da krenem od početka jer sam zaslu�io da vam sve ispričam.
Jo� od moji rani dvocifreni godina počeli su ti razgovori u mojoj glavi, ne�to se tad jednostavno počelo de�avati u meni, u mojoj glavi. Poslije sam sku�io da je to samo glasno razmi�ljanje. Da je to ne�to sa čim sam se rodio, sa čim sam evo osuđen svakim danom na patnju. Vjerovatno zbog mog �arolikog djetinjstva, a mo�da sam se stvarno rodio malo pametniji u odnosu na dana�njicu. Ili sam pak netko iz pro�losti, ali definitivno nesla�em se sa prezentom koji se odvija u ovom stoljeću. Gledajući svijet onako iz pozadine kao sijedi starac iz parka, sa nekakvom kočnicom u očima. Ali sve �to bi pogledao odmah bi se zaledilo i ja bih počeo da kontam, odmah sam mogao uvidjeti stotinu i jednu mahanu. A ni dan danas neznam kome da ka�em. Mislio sam isprva da je do moje Bosne, da smo mi nazadni. Tad je sudbina bacila karte a ja upravo zbog tog �to sam uvjek činio ono �to sam mogao, odoh u tuđinu. Reko rije�iću se Bosne pa da i ja uspijem u �ivotu. �ta ću u dr�avi gdje je politika i u vrtićima, gdje i gluh čovjek mo�e da čuje nacionalistička zagovaranja. �ta ću u takvoj dr�avi koja je samo na karti cijelovita a u srcu rascijepana. Stvarno �to da budem u dr�avi gdje i moj vlastiti brat gleda da me iskoristiti kad god dobije priliku, a dalje pričati neću jer odavno su svi uvidjeli da nema koristi. Reko odoh se �kolati pa kad postanem pametniji, doći cu da onu stotinu i jednu mahanu ispravim. Ono kad su pričali djeci da ih ohrabrivaju � znate djeco nada umire zadnja � tad sam ja to izgleda shvatio ozbiljno i evo i dan danas se nadam da ću uspjeti. Da ću uspjeti pomiriti posvađane, da riječ glad i sirotinja budu nepoznata riječ za na� narod. Da moj brat koji je jo� mali, koji me jo� nije iskoristio, da mu ostavim svijetlu budućnost gdje neće imati prilike ni pomisliti ne�to lo�e prema meni. Spomenuo sam ponoć, za neke inače vrijeme za tv ili hodanje po kafanama koje rade do sabaha. Lijepo vrijeme sjećam se, ali ja moram svako jutro zajedno sa suncem kad se rodi na istoku, ja moram ići raditi. Studentski �ivot i nije ne�to, jo� u nekoj stranoj dr�avi nekad je toliko ru�an da nisam mogao ni sanjati o tome. Evo da vam to malo pribli�im jer valjda ovo �to ću sutra biti nenaspavam, valjda nije bačeno vrijeme u ni�ta. Mnogi sigurno imaju rođake koji su odrasli u nekoj drugoj dr�avi, pa ono jo� kad smo svi bili mali dok su nam dolazili u posjetu. Sjećatel se kako su vam čudno izgledali i niste ba� puno emocija gajili prema njima, a jo� ste znali da ste jedna krv. A ovi stranci gdje sam ja u njihovoj zemlji uljez, pa ovaj znate i oni me čudno gledaju, jo� čudnije me gledaju, i nemamo ni krv a niti i�ta drugo slično.
Mo�da je nemoguće sve ispočetka ispričati, jer ipak daleko je to i zaboravno područje, nekad i mojom �eljom davno zaboravljeno. Meni je evo sad va�niji kraj, meni je sad va�nije ovdje gdje jesam sretan biti. Da je bar svakom čovjeku samo taj komad kruha, ta ča�a vode. Pa kad bi svi bili sretni �to to imaju, kad bi vi�ak vode i kruha dali. Zamislite kad bi cijeli svijet krenuo od najednostavnijeg, pa bio sretan. Ja znam, a mo�da i vi, da smo ove nebrojene puteve previ�e uzeli zdravo za gotovo i već davno krenuli čudnim putem. Jeste da je i ova demokratija čak i izmi�ljala neke nove slobode, neke nove opčaravajuće stvari. Ali da se nemije�am sad toliko jer vrijeme će nekog drugog stoljeća da poka�e istinu. Evo u amanet bratu svom ostavljam poruku mira, poruku jednostavnosti i sreće. A i svi ostali neka znaju, neka čuju. Samo se okrenite i vidite �ta imate oko sebe, otvorite oči i sa njima osjetite kad niste znali srcem da to činite. Vidite i ka�ite dalje da imate sve oko sebe. Jer sreća će jednog dana da traje vi�e, ne samo jedan tren nego mnogo vi�e. Do tad ja ću evo da ostanem ba� ovdje gdje jesam, ba� ovdje gdje mi je te�ko ja ću rat poku�ati dobiti ponovno, ali u nadi da ćete vi tu ne�to da napravite. Izvinite �to ja nisam uspio, ali vi poku�ajte ako ne za sebe, poku�ajte za one posle nas.


by: A.Draganovic

Onako djeca iz kom�iluka se pokupila, pa i ja sa njima, da idu jesti sladoled. Tu blizu gradskog parka je bila slastičarna, pa bi mi uvjek otrčali sladoledima po parku se igrati. Tog posljepodneva dan je malo bio drugačiji, malo zanimljiviji mogu reći. Nas grupa dječaraka prolazeći kroz park, naletili smo na prosjedog veoma starog starca. Inače bi bilo galama da se smirimo i da se idemo negdje drugo igrati, ali ovaj starac je malo bio drugačiji. Zaustavio je prvo mene svojim osmjehom i produbnim pogledom. Prvo sam mislio da me odnekud zna, ali mu nisam prepoznavao oronulo lice. Tad su i ostali pri�li razgledavajući �ta se sa mnom de�ava, da bi naposljetku svi sjeli i onako djetinjasto lizali sladoled. Starac je �aptavim glasom govorio: masallah masallah. Tko mu je rekao ili �ta mu bi, ali starac je počeo pričati, a ja sam počeo kao sunđer da upijam i slu�am riječi.
Starac je počeo: Ehh djeco kad sam ja bio mali, imao sam i ja take prijatelje. Ali mi smo imali od kom�ije Huseina voćnjak. Da sam znao da nikad vi�e voćke neće biti tako slatke kao tad, nikad ih nebi prestao jesti. Djeco pratite svoje snove i nemojte dati da vam ovaj svijet odnese tu va�u urođenu sreću...
Ja onako inače lonac svakom poklopcu, pa reče starcu. A dide �ta smo mi skrivili sad.
Starac onako umivenim osmjehom, kao da se polio vodom u jutro nasmija se i nastavi pričati: Ehh djeco niste vi ni�ta skirivili, ali jedite taj sladoled da jednog dana nebi �alili. Znate djeco imao sam i ja do jučer jednu osobu sa kojom sam mogao da u�ivam sjedeći i tako kao vi zabavljajući se. Ali ta je osoba o�la u drugi park, kupila sladoled i čeka mene...
Ali dide pa hajte i vi u taj park, ako je to dole onaj posle mahale, mogu vas ja odvesti.
Opet grlat osmjeh starca i riječi iz njegovi usta: Ehh djeco djeco, ja evo upravo gledam na sat, čekam kad će vrijeme iscuriti pa ću i ja polako krenuti. Nego djeco sad dok čekam, sad evo ostavljam svoj osmjeh vama da se sjećate. Djeco znate da nesmijete nikad svoje prijatelje zaboraviti, znajte da vam je sreća i osmjeh lak�i put do onog drugog parka o kojem ćete posle polako imati priliku upoznati se. Djeco nikad nemojte hodati namrgođeni ili ne�to zlo misliti, jer se nećete ovako kao ja u starosti, nećete se ovako moći nasmijati. Odite djeco i vi u neki voćnjak da uzberete sebi voćku dok su zrele i sočne, jer nije uvjek moguće doći do onog najslađeg...
Ja evo vama sad dalje pričam nakon toliko godina, evo pričam vama o tom starom osmijehu. Godine su pro�le a meni sve te�e i te�e pada na lice onakav vječiti osmjeh. Počeo je i meni curiti sat, i svakim danom razmi�ljam do kad ću ja imati jo� pratnju kad budem kroz park hodao. Hvala Allahu pa je jo� imam. Ali me brine taj vječiti osmjeh metalik starca iz gradskog parka. Ja takav osmijeh sve manje i manje viđam , čak sve te�e i te�e prenosim svoj na kojeg me je obavezao starac tog posljepodneva. Ali evo u nadi, ba� kao sijedi starac, prenosiću ga do posljednjeg zrna pijeska u ovom mom satu...
Draga djeco sad ja pričam vama: Ako ste vi kad imali onakav voćnjak, pa se penjali i brali zrele voćke, ili ste pak imali sladoled dru�bu u gradskom parku iz svog dječijeg vremena. Sjetite se toga uz osmjeh, jer taj će osmjeh olak�ati moju obavezu. A vi svoju obavezu evo sad ćete dobiti, pa kad počnete glasno čuti kako propadaju zrnca pijeska, samo ga jednog dana proslijedite dalje jer svi trebaju ponekad taj osmijeh...


by: A.Draganovic

Unutra�njim nezadovoljstvom nakon gledanja video-a  kako dječak plačom poku�ava spriječiti odvođenje oca od strane nametnute sile, ali na�alost dječak im je samo do koljena. Radi se o tome da će dijete polako potisnuti sjećanje na taj dan, ali da će ostati mr�nja koju će na kraju vjerovatno pogre�no upotrijebiti i dalje u ponor potaknuti  pogre�na de�avanja. Radi se o tome da se ta de�avanja na kraju krajeva svedu, ama ba� uvijek, na vjerska i religijska neslaganja, na probleme i krajnje moguće rat. Da rat dobro ste čuli, a i svi jo� dobro znate �ta je rat. Radi se o tome da svi jo� dobro znate ali da ste odavno počeli najbitnije stvari zaboravljati. Kad vam kom�ija nema �ta drugo raditi, naravno da će početi o vama tračati i baviti se va�im problemima, ili jo� interesantije kad mu je lak�e u svojoj kući potaknuti va�ne probleme da bi o va�im pričao i tako njegove staviti u drugu ulogu. Sad to samo prenesite na veliki ekran i va�om ma�tom uvećajte vama sigurno poznata de�avanja po kom�iluku i dobiti ćete �ta drugo nego planetarne probleme! A sada o svjetskim problemima utječemo i mi krenuv�i od na�eg neslaganja. Radi se o tome da to nisu samo na�a neslaganja, nego da je to u nama odnedavno urođeno. Sad pogledajte činjenicu da svi imate osjećaj u sebi kako je netko ili neki narod zao, kako je to sve pogre�no. Ali čovječe pa nitko drugi nego mi, shvati to jednom da ovaj neki lik �to ostavlja  ove komentare, da to mo�e� biti ti. Da si ti upravo taj �to dalje �iri nacionalizam, mr�nju i ovo ne�to gdje nitko nije sretan a tu nesreću nemogu da ti ovdje napi�em u jednoj riječi ili rečenici, nego eto samo pogledaj u svoj zid i mozak će ti početi pričati. Halo čovječe pa ako nisi ti taj, onda je on, ali on opet nije nitko drugi nego mi. On je taj �to ima dvije ruke, dvije noge , on je taj �to mu srce kuca kao na�e. Radi se o tome da je on čovjek kao i mi, a sa tim i mi ulazimo u ovu problematiku zvanu �ivot, takozvanu dana�nji �ivot. Eto upravo se ti nemo�e� kontrolisati da neostavi� neku lo�u misao, da neka�e� nekom ne�to lo�e ili da to barem neučini� misleći da nitko neće saznati. Ali zna� �ta, kako da to uradi onaj �to je na obaraču, onaj iz početka priče �to je odveo oca djetetu koje je prije nekoliko mjeseci prvi put u �ivotu potrčalo a jučer je trčalo za svojim ocem, mo�da i posljedni put da za ocem trči! �ta je sad, �ao ti djeteta???  Taj lik �to je na obaraču do jučer je bio ti, do jučer je isto bio pun mr�nje prema sebi a i svima ostalima. Samo danas taj lik se izborio za ne�to. Izborio se za to da odlučiva hoće li dati djetetu �ansu da opet potrči za voljenim ocem. Ja mislim da mu neće dati �ansu jer je vjerovatno i tom liku netko u pro�losti oduzeo sličnu mogućnost!!! A ti �ali sebe pa se ovo nikom neće desiti.  Nego ti �to čita�, �ta je, �ta si čovječe blehno, nema stari vi�e. Ako si razumio, razumio si i tačka. Ahh evo za kraj da napi�em kraj, jer me inače profesorica neće ocjeniti. Radi se o tome da sam ja ne�to uradio, evo ja sam poku�ao i dao sam nama smjernice. Naravno i prije mene mnogi su ukazivali putokaze, a ima i onaj jedan pravi put. Radi se o tome da sam ja već sit na�ih predrasuda, i da sam već preduhitrio va�e ru�ne komentare. A o pohvalama i učincima ove priče hmm neću da vam ka�em, jer ka�u da se �elja neće ostvariti ako je na glas ka�e�. Vi naravno kontroli�ete moju �elju, i prenesite je drugima slobodno. Zasad čovječe tebi Peace, a jednog dana mo�da uspijem to i svima nama reći.  Uglavnom radi se o ovome svemu inače se neće raditi jednog dana ni o čemu..