Tri deve za �enu

Pričao mi jedan prijatelj jednom prilikom kako je vodio svoju biv�u djevojku u Maroko na ljetovanje. Sve bi to bilo normalno da on tamo nije dobio ponudu od jednog mje�tanina da mu da djevojku za 2 deve (mislim da su bile dvije deve u pitanju). Naravno, moj prijatelj nije pristao na to, a danas se kaje jer djevojka mu je sad biv�a, a sa dvije deve u Bihaću mogao je biti pravi frajer. Jest da ne znam kako bi deve strpao u avion, ali vjerujem da bi se sna�ao, a na�ao bi lako drugu djevojku kad bi bio takav frajer. Nego, tema ove priče je mijenjanje skupocijenih �ivotinja za �ene. Dođe prosac kod svog budućeg punca da isprosi ruku voljene, a punac ka�e:"koliko će� deva dati za nju, ja ispod tri ne pristajem".E, sad, sa �enske tačke gledi�ta, dosta sam zbunjena. Ne znam da li da �ene budu poča�ćene tim "pogađanjem" (ipak, cijena jedne deve dosti�e i do nekoliko hiljada dolara) ili pak da se osjećaju kao predmet, prodajna roba.Da li bi trebali biti poča�ćeni �to neko �eli da da toliko za nas? Zamislim kako nekad nije lako sa nama �enama jer smo toliko komplikovane, da od obične kupovine fasunge napravimo komplikaciju, a da ne pričam o na�im PMS-ovima, dvojbama o tome �ta obući kad se kud krene i ostalom. Ali, znamo mi biti i korisne, brinuti se o mu�karcu, kuhati, čistiti, razvijati, rađati djecu... Bom, ima toga, sad da ne pi�em. Sa druge strane, kad pomisli� da te tvoj roditelj prodaje, ili, bla�e rečeno, mijenja za nekoliko �ivotinja i nije ba� lijepo. Nismo mi roba pa da nas se kupuje tek tako, i mi smo �iva bića i nije nam fin osjećaj da nas se kupuje. Mi volimo otići d�abe, jo� bolje, iskrasti se, pa onda nasikirati mater i oca, kad se ujutro probude, a kćerke nema. Zanimljivo je isto to kako oni određuju cijenu �ene. Na osnovu čega? Na osnovu onog �ta se o dotičnoj djevojci priča po čarsiji, kako je valjana, kako je skromna, pedantna, ili �ta već? Ili je na osnovu izgleda, odnosno je li plava (biv�a djevojka mog prijatelja je plavu�a, �to je jako cijenjeno u tim zemljama) ili crna, elegantno popunjena ili mr�avica, i ostalo. Pitam se da li se �ene tamo hvale i prkose jedna drugoj govoreći:" Ja sam vrijednija, za mene je moj mu� dao 4 deve(sad se sjeti da se mo�e reći i kamile)". Bilo kako bilo kod nas, kad bi se gledalo na priče po čar�iji, nečiji babo jo� ne bi morao reći:"Vodi je, dobiće� uz nju i Peugeot 206", a pre�ućeni nastavak bi glasio:"...da ako slučajno dođe ti �elja da je vrati�, da se sjeti� da će� i Peugeot-a morati vratiti". Čudna je to tradicija, ali i korisna u svakom slučaju.