Daisy's Blog

Pričao mi jedan prijatelj jednom prilikom kako je vodio svoju biv�u djevojku u Maroko na ljetovanje. Sve bi to bilo normalno da on tamo nije dobio ponudu od jednog mje�tanina da mu da djevojku za 2 deve (mislim da su bile dvije deve u pitanju). Naravno, moj prijatelj nije pristao na to, a danas se kaje jer djevojka mu je sad biv�a, a sa dvije deve u Bihaću mogao je biti pravi frajer. Jest da ne znam kako bi deve strpao u avion, ali vjerujem da bi se sna�ao, a na�ao bi lako drugu djevojku kad bi bio takav frajer. Nego, tema ove priče je mijenjanje skupocijenih �ivotinja za �ene. Dođe prosac kod svog budućeg punca da isprosi ruku voljene, a punac ka�e:"koliko će� deva dati za nju, ja ispod tri ne pristajem".E, sad, sa �enske tačke gledi�ta, dosta sam zbunjena. Ne znam da li da �ene budu poča�ćene tim "pogađanjem" (ipak, cijena jedne deve dosti�e i do nekoliko hiljada dolara) ili pak da se osjećaju kao predmet, prodajna roba.Da li bi trebali biti poča�ćeni �to neko �eli da da toliko za nas? Zamislim kako nekad nije lako sa nama �enama jer smo toliko komplikovane, da od obične kupovine fasunge napravimo komplikaciju, a da ne pričam o na�im PMS-ovima, dvojbama o tome �ta obući kad se kud krene i ostalom. Ali, znamo mi biti i korisne, brinuti se o mu�karcu, kuhati, čistiti, razvijati, rađati djecu... Bom, ima toga, sad da ne pi�em. Sa druge strane, kad pomisli� da te tvoj roditelj prodaje, ili, bla�e rečeno, mijenja za nekoliko �ivotinja i nije ba� lijepo. Nismo mi roba pa da nas se kupuje tek tako, i mi smo �iva bića i nije nam fin osjećaj da nas se kupuje. Mi volimo otići d�abe, jo� bolje, iskrasti se, pa onda nasikirati mater i oca, kad se ujutro probude, a kćerke nema. Zanimljivo je isto to kako oni određuju cijenu �ene. Na osnovu čega? Na osnovu onog �ta se o dotičnoj djevojci priča po čarsiji, kako je valjana, kako je skromna, pedantna, ili �ta već? Ili je na osnovu izgleda, odnosno je li plava (biv�a djevojka mog prijatelja je plavu�a, �to je jako cijenjeno u tim zemljama) ili crna, elegantno popunjena ili mr�avica, i ostalo. Pitam se da li se �ene tamo hvale i prkose jedna drugoj govoreći:" Ja sam vrijednija, za mene je moj mu� dao 4 deve(sad se sjeti da se mo�e reći i kamile)". Bilo kako bilo kod nas, kad bi se gledalo na priče po čar�iji, nečiji babo jo� ne bi morao reći:"Vodi je, dobiće� uz nju i Peugeot 206", a pre�ućeni nastavak bi glasio:"...da ako slučajno dođe ti �elja da je vrati�, da se sjeti� da će� i Peugeot-a morati vratiti". Čudna je to tradicija, ali i korisna u svakom slučaju.

Moderno dru�tvo...khmm... New York je jedan najmnogoljudnijih gradova na svijetu, a čovjek se tamo osjeća najusamljenije (nije iz ličnog iskustva, tako ka�u)... Ali, dobro, nećemo sad gledati na USA, inače ljudi ti zamjere kad poredi� Bosnu sa ostatkom svijeta. Za�to? Da li je Bosna tako posebna? Po čemu? Hajde da vidimo.
Evo kako je ja vidim: spoj istočnjačke kulture i tradicije sa te�njom ka modernom, zapadnjačkom načinu �ivota. Rezultat- katastrofa! za�to? Pa odakle da počnem...Hmmm....

Evo jedan primjer, gledam sinoć vijesti i onako razmi�ljam kad sam zadnji put čula neku dobru vijest ovdje. ljudi protestuju, gladuju, tra�e svoja prava, dok sa druge strane neko "ubire" pare bez imalo srama i straha da će jednog dana za to odgovarati nekom. valjda se vode onim "neka nije na ovom svijetu".Općepoznato je da u Bosni ne mora� odgovarati nikom ako ima� moć. To je ono �to smo poprimili od modernog zapadnjačkog dru�tva.

Novac je moć, on pokreće svijet. danas sve �ta radimo u �ivotu je zbog toga. ustajemo ujutro, idemo leći ranije, ne idemo nikud jer smo umorni, radili čitav dan (�to moja mama ka�e dana�nji privatnici bi ti du�u izvadili za 400 maraka), kupujemo auta (oni koji imaju), ne idemo na more (oni koji nemaju) ili jo� gore sklapamo kraj sa krajem.

"Novac je sluga ako ga znas koristiti,a ako ne zna�,gospodar" ka�e jedna latinska izreka. Kad je postao na� gospodar je neva�no. Va�na je samo činjenica da onog dana kad se to desilo nestao je čovjek, nestalo je sve ono �to je ljude činilo ljudima, humanost, prijateljstvo, zajedni�tvo, plemenitost, iskrenost, skromnost (da ne nabrajam dalje). Definitvno vlada zakon d�ungle, zakon jačeg. Ironija, čovjek se sve vi�e odvaja od prirode, a sve vi�e počinje poprimati �ivotinjske karakteristike.

Mislite da pretjerujem? Mo�da, ali pogledajte malo oko sebe. Robin Hood-ovi su rijetki, izumirajuća vrsta, dok kraljevi manipuliraju narodom, zemlja iskorumpirana, ni�ta se ne poduzima. svako gleda svoj �ivot, sklapa kraj sa krajem, provlači se, ako mora zgaziće drugog da bi isplivao na povr�inu, prodaće i obraz i po�tenje jer mora se �ivjeti, mora se �rtvovati. �rtvovati se moraju i oni �to, kako se u narodu ka�e, imaju jer treba im jo� jedna kuća (u koju neće ni prenoćiti), novi Mercedes (da skuplja pra�inu), novi bazen (gdje se neće stići ni okupati jer su prezauzeti "radom").

Zbog tog �rtvovanja je nestao čovjek, ali gdje je nestao?

Nestao je negdje u dana�njem brzom načinu �ivota, nemaru i pohlepi, preokupiranosti samim sobom, svojim �ivotom i sopstvenim potrebama.

Općenito gledajući većina ljudi nije zapravo sretna. Razlog tome je �to ljudi ne tra�e razlog za sreću u sebi pa onda obično ka�u �Biću sretan/na kad��, ne mo�emo poreći činjenicu da to sebi nikad nismo rekli, ali �ta je to KAD? Kad nađemo savr�enog partnera, dobar posao? Ok, i �ta se desi kad nađete savr�enog partnera, kad dobijete posao i prođe vas ono prvobitno uzbuđnje?
Prvo ste sretni �to nađete partnera, pa ste sretni �to ste na�li dobar posao, pa zato �to ste kupili stan ili napravili kuću, pa ste sretni �to vam djeca posti�u �ta ste htjeli za njih� Mogu ovako nabrajati danima...

Recimo, ako ka�emo da �elimo putovati svijetom kad pronađemo idealnog partnera, time odmah zavisimo od nekih vanjskih faktora. Onog trenutka kad shvatimo da da bi ispunili svoju �elju i učinili sebe sretnim ne moramo zavisiti od vanjskih faktora krećemo dobrim putem.

Vratimo se sad na savr�enog partnera i dobar posao.
Ispočetka smo sretni zbog savr�enog partnera i, iako nam se stav o tome nije promjenio u vezi idealnog partnera, postaje nam rutina i počinjemo tra�iti ne�to drugo �to će nas učiniti sretnim.
Ista stvar je i sa poslom, dobijemo posao, sreća nas dr�i neko vrijeme i onda postaje rutina.
Stvar je u tome �to ne trebamo tra�iti sreću �stvarima u �ivotu� jer nikad nećemo biti sretni zbog tih vanjskih faktora.

Pa �ta je onda istinska sreća?

Koliko je knjiga napisano o tome kako biti sretan, ali, na svačije iznenađenje, ti ljudi koji čitaju te knjige i dalje budu nesretni.
E sad ispada da je pronala�enje istinske sreće prava zavrzlama. E, pa nije tako.
Vidimo ljude koji su uvijek sretni i nasmijani, koji uvijek zrače pozitivnom energijom, nikad zabrinuti, uvijek optimistični bez obzira �ta ih je u �ivotu sna�lo ili čime se bave.
Kako to posti�u?
Sreća, ona prava sreća uvijek dolazi iznutra.Ili to dolazi onda kada shvatimo da nas ni�ta ne mo�e učiniti sretnima nego mi sami. Način na koji se odlučujemo da prihvatimo ono �to nam se nudi u �ivotu i iskoristimo to na najbolji mogući način.
Treba sebi reći svaki dan �ja sam sretan/na� bez obzira na sve, bez obzira u kojoj stresnoj situaciji se nalazim, to neće učiniti da stres nestane, ali će promjeniti na� način gledanja na situaciju.
Sretni ljudi gledaju drugačije na stresne situacije.
Zato nasmijte se bez obzira �ta se de�ava

Postoji li osoba koja bi mogla reći da nije varala ili da nije bila prevarena? Vjerovatno postoji, ali su takve rijetke. Svakodnevno smo svjedoci takvih stvari i zahvaljujući na�em mentalitetu te kafama koje nebi bile po ćejifu ako nema pokojeg trača uvijek smo upoznati sa tim �slatkim� detaljima tuđih �ivota, ma koliko mi to poricali.

            Obično o tome pričamo dodavajući kometare poput �a kako je to mogao uraditi, ona onako lijepa, fina�, �on lud za njom, a vidi sta mu ona radi�, �ne zna �ta gubi� I slično, ali nikad ne znamo �ta se, u stvari, de�ava u glavi onog �to vara u trenutku kad se odluči za taj čin (ako to mo�emo nazvati odlukom).

          Jedno zanimljivo pitanje mi se mota po glavi a to je �da li su ljudi koji varaju rođene varalice, ili ih situacija u kojoj se nađu navede da to postanu?�. vjerovatno tu ima I jednog I drugog.

         Ova prva navedena stvar je definitivno gora. Ljudi koji su skloni varanju obično imaju problema sa rje�avanjem te lo�e navike. Valjda postaje kao ovisnost, koje se te�ko rije�iti (naravno, kao i svake druge), međutim, sve se mo�e ako se ima dovoljno volje I motivacije.  Gdje pronaći volju I motivaciju? Evo ja je pronalazim u slučajevima oko sebe. Stanem sa strane i pogledam koliko �tete čini, koliko bola nanosi, koliko umanjuje vrijednost osobe, a na mene najbolje djeluje kad poku�am stati u cipele prevarene osobe te poku�am zamisliti kakav je to osjećaj, dobro ga zapamtim I uvijek čuvati tu negdje u podsvijesti za svaki slučaj. Nikad ne čini nekom ono �to nebi volio da tebi neko učini.
Tu uvijek postoji i ona motivacija �ako nekog dovoljno voli� promjeniće� se za nju�.


Druga navedena stvar (situacija u kojoj se čovjek nađe pa prevari) je ona u kojoj dotična osoba, po svom mi�ljenju, nikad nije kriva i uvijek ima stotinu razloga I opravdanja zbog kojih se to desilo. Evo nekoliko:

Pomućeno rasuđivanje (obično je u pitanju alkohol, međutim ja stojim iza toga da alkohol nikad nije opravdanje).

�nisam ja on/ona je skočila na mene� (da, a on/ona kao malo dijete ne zna se braniti, obično se desi da cura �skoči� na momka, pa je onda ta nemogućnost branjenja jo� smije�nija, a opravdanje jo� jadnije).

Postoji I onaj �moderni� razlog zvan osveta, �oko za oko zub za zub� (bez komentara).

Nekako najrazumniji razlog je onaj kada osoba nije zadovoljna sada�njom vezom, u smislu da mu partner ne pru�a vi�e onoliko vremena, pa�nje, ljubavi I brige kao nekad pa sve to nađu u drugoj osobi. Ali ni to nije dovoljno dobar razlog da se prevari, te ponizi druga osoba. Prevara je u tom slučaju samo problem vi�e,

Bilo kako bilo, nikad ne postoji dovoljno dobar razlog za prevaru, a odabiranje opcije varanja povlači velike posljedice za sobom kao �to su gubljenje povjerenja i sigurnosti u vezi, u većini slučajeva gubljenje i same veze. Ne pobjediti isku�enje takve, kao i svake druge vrste, čini čovjeka kukavicom. Ne pomisliti na osobu s kojom ste u vezi u tom trenutku je sebično I okrutno.

Jo� jedno mogu reći, a to je  da u tom trenutku osobe koje varaju ne brinu za posljedice, na osobu koju varaju, oni su to tad htjeli jer su im, u tom trenutku, vlastite potrebe bile najva�nije, toliko va�nije da im je sasvim prihvatljiva činjenica da u tom trenutku dobivaju eptitete kukavice i sebićnjaka.


Inspired by: Muzika u autu Dobar_Los_Zao na putu od Velike Kladuse do Cazina