Eve's Blog

Pito sam za tebe Dzafera, Safetovog burazera, sina od udarnika Ibre,sto
je bio sa Fadilom, jaranicom od Suade, koja zivi ispod Nedzada, Zijinog
ortaka sto su drzali radnju sa malim Samirom, sto je uzeo Golfa onog s
felgama od rahmetli Fikreta koji je sa starim Muharemom svercovo cigare.


I ... kaze da te ne zna.    

Ovo je istinita prica (tako kazu) iz ureda za pomoc Companije WordPerfect.
Ovo je stvarni dijalog koji se odvijao izmedju zaposleog musterije:

SERVISER: "WordPerfect, mogu li vam pomoci?"
KORISNIK: "Paaa.. da ,znate, imam problema sa WordPerfect"
SERVISER: "Kakve vrste?"
KORISNIK: "Nesto sam kucao i onda su sve rijeci otisle "
SERVISER: "Otisle?"
KORISNIK: "Nestale su."
SERVISER: "Hmm � Pa sta vam je na ekranu sada?"
KORISNIK: "Nista."
SERVISER: "Nista?"
KORISNIK: "Nista, prazan je, ne prihvata nista sto kucam."
SERVISER: "Dali ste josu WordPerfect-u,ili ste izasli?"
KORISNIK: "Kako cu znati?"
SERVISER: "Vidite li C: prompt na ekranu?"
KORISNIK: "Sta je ce-prompt?"
SERVISER: "Nebitno. Mozete li pomijerati kursor po ekranu?"
KORISNIK: "Ma nema nikakvog kursora. Rekao sam vam da ne prihvata nista sto kucam."
SERVISER: "Da li vam monitor ima indikator napona?"
KORISNIK: "Sta je monitor?"
SERVISER: "To je stvar u koju gledate i lici na TV, da li ima neka lampica koja pokazuje da je ukljucen?"
KORISNIK: "Ne znam."
SERVISER: "Pa pogledajte iza monitora i provjerite kuda ide kabel od napajanja. Vidite li to?" KORISNIK: "Ja mislim da vidim."
SERVISER: "Odlicno. Pratite kabel i recit mi vidite li da li je ukljucen u uticnicu."
KORISNIK: "Jeste."
SERVISER: "Kada ste pogledali iz da li ste primjetili da li su ukjlucena dva kabla ili samo jedan?"
KORISNIK: "Ne."
SERVISER: "Trebala bi biti. Provjerite i to."
KORISNIK: "U redu tu su."
SERVISER: "Pratite taj drugi provjerite da li je ukljucen u kompjuter ."
KORISNIK: "Ne mogu dohvatiti."
SERVISER: "Uh, pa vidite li ga?"
KORISNIK: "Ne."
SERVISER: "Sagni te se i mozda ga uspijete dohvatiti ili vidjeti?"
KORISNIK: " Ne mogu zavuceno je i mracno."
SERVISER: "Mracno?"
KORISNIK: "Jedino svjetlo koje imam je ono koje dolazi kroz prozor."
SERVISER: "Pa upalite svjetlo."
KORISNIK: "Ne mogu."
SERVISER: "Ne mozete, a zasto?"
KORISNIK: "Pa nestalo je struje."
SERVISER: "Nestalo struje jel'? U redumislim da smo rijesili. Dali jos uvijek imate kutije, prirucnike i ostale stvari koje su dosle sa kompjuterom.�?
KORISNIK: "Imam, cuvam ih u ostavi."
SERVISER: "Odlicno. Iskljucite racunar i zapakujte ga onako kako ste ga dobili. Onda ga odnesite tamo gdje ste ga kupili."
KORISNIK: "Stvarno. Zar je toliko lose?"
SERVISER: "Da, bojim se da jeste."
KORISNIK: "Pa u redu onda, sta cu im reci?"
SERVISER: "Recite im da ste: SUVISE GLUPI DA BI IMALI RACUNAR!."

  

Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan zivot od Zapada; nikuda ne zure, jer sam zivot zuri, ne zanima ih da vide sta je iza sutrasnjeg dana, doci ce sto je odredeno, a od njih malo sta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da cesto budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakse ih je prevariti lijepom rijeci; ne lice na junake, a najteze ih je uplasiti prijetnjom; dugo se ne osvrcu ni na sto, svejedno im je sto se oko njih desava, a onda odjednom sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i okrenu na glavu, pa opet postanu spavaci, i ne vole da se sjecaju niceg sto se desilo; boje se promjena jer su im cesto donosile zlo, a lako im dosadi jedan covjek makar im cinio i dobro. Cudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, zivi i nadom i sevapom i ne znas sta nadjaca i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve izmedu toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo �to govorim kao o sebi da govorim.

A mi nismo niciji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek neciji miraz. Zar je onda cudno sto smo siromasni? Stoljecima mi se trazimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ni tko smo, zaboravljamo vec da nesto i hocemo, drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odsluzimo, najtu�niji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tude ne mozemo da primimo, otkinuti a ne prihvaceni, strani svakome i onima ciji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Zivimo na razmedi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

Sta smo onda mi? Lude? Nesrecnici? Najzamrseniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu salu kao s nama. Do jucer smo bili ono �to zelimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nesto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mozemo vi�e nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac �to ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vise toka ni u�ca, suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadnistva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadrzavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rjesenja. Preziru nas i braca i dosljaci, a mi se branimo ponosom i mrznjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se izgubili, da vi�e ne znamo ni sta smo. Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznjezeni i tvrdi, veseli i tuzni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredenosti? Zar bez razloga pustamo da zivot prelazi preko nas, zar se bez razloga unistavamo, drukcije nego �email, ali isto tako sigurno. A zasto to cinimo? Zato �to nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znaci da smo po�teni. A kad smo posteni, svaka nam cast nasoj ludosti!

Mesa Selimovic