Cazin je grad i sredite istoimene općine u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine na krianju puteva koji vode od Bihaća prema Velikoj Kladui, susjednoj Hrvatskoj i dalje prema zapadnoj Evropi, zatim preko Tračkih Ratela prema Jadranskom moru i jugozapadno prekoBosanske Krupe prema Banjoj Luci, Tuzli i dalje prema istoku.
Teritorija općine Cazin zahvata 356 km u kojoj prema posljednjim podacima (maj 2006.godine) ivi 66.881 stanovnika, teritorijalno organiziranih u 23 mjesne zajednice. Gustoća naseljenosti iznosi oko 188 stanovnika na 1 km. Prema popisu iz 1991. godine općina Cazin imala je 63.409 stanovnika od čega 97.56% Bonjaka, 1.21% Srba i 1,23% građana ostalih nacionalnosti, dok je relativna gustoća naseljenosti iznosila oko 180 stanovnika na 1 km.
Prevladava niskobrdoviti reljef između 200 i 400 metara nadmorske visine. Ukupne povrine obradivog zemljita iznose 21.331 hektara. ume zauzimaju oko 25% teritorija, dok na vodotoke otpada 0,18% povrine.
Historija
Područje Cazina bilo je naseljeno jo u prethistorijskom dobu. Na lokalitetima Stijena, Selite, Gradina i Čungar pronađeni su ostaci raznih predmeta od kostiju, kamena, gline i bakra koji potiču iz prethistorijskog doba.
Porijeklo (geneologija) imena (toponima) većim ili manjim urbanim naseljima kod nas u Bosni vjerovatno nikada nije empirijski i prije svega kontinuirano utvrđivano, pa prema tome ne postoji ni literatura kojom bi se ozbiljniji istraivač na ovom području mogao i posluiti. Gore naveden podatak upravo govori o oskudnosti izvora i bibliografije uopće, kada je u pitanju poglavlje "historija", a odnosi se tek na monografiju jedne bosanske općine, koja je po tim navodima stara nekoliko, moda i desetina hiljada godina. Prisustvo čovjeka na bosanskim dananjim dravnim, ali i bivim irim etničkim prostorima zacijelo se moe pratiti u ostacima bezbrojnih i za evropsku historiografiju izrazito vanih, pa i ključnih arheolokih tragova i naravno mnotva opipljivih podataka i materijalnih dokaza. Novije naseljavanje naih prostora, polazeći od posljednje etape seobe evroazijskih plemena-naroda do danas je u najvećoj mjeri ispisivano nacionalistički pristrasno i to je u svemu najtragičnije, krnjavo i proizvoljno su prevođeni dijelovi historijskih spisa i zapisa, a odlomci istih tendenciozno uklapani u periode političkih udara i prevrata. Cazin, kao i cijela njegova ira okolina (Bosanska krajina) obiluju najblae rečeno, u odnosu recimo na centralnu Bosnu, jako neobičnim reljefnim nazivima (rijeke i potoci, brda i dolovi, sela i zaseoci, gradovi i njihovi dijelovi u prostoru). Ukratko, Cazin je moguća[citat potreban] izvedba iz latinskog "Casino", (od manastira Monte Casino i povratne seobe dijela Zapadnih Gota!).
Ekonomija
Posebno mjesto u poljoprivredi zauzima stočarstvo u čemu prednjači proizvodnja sirovog kravljeg mlijeka. Općina Cazin je trenutačno najveći proizvođač mlijeka u BiH,[citat potreban] gledano po općinama. Pored proizvodnje mlijeka značajno mjesto zauzima i proizvodnja povrća i voća u kooperantskim odnosima za prerađivačke kapacitete "Agrokomerca" kao i proizvodnja ljekovitog i industrijskog bilja te skupljanje ljekovitog bilja i umskih plodova.
Značajno je spomenuti oblast građevinarstva i trgovine. Tokom rata privreda Cazina je pretrpjela značajne tete na svojoj imovini, a istovremeno je izgubila kompletno prijeratno trite.
Na lokalnoj razini se ističe industrija građevinarstva, proizvodnja medicinskih instrumenata, proizvodnja peradi, klanje i konfekcioniranje mesa peradi, te trgovina koja je apsolutni nosilac trgovinske brane na općini.
Veliki dio ulaganja koji je primjetan u zadnje vrijeme u ovoj općini je rezultat slijevanja svjeeg kapitala iz zemalja zapadne Evrope, u kojima se nalazi mnotvo radnika sa ovog područja.
Očiti su primjeri zdravih ideja i njihovih realiziranja kroz mnotvo sitnih obrta i mini proizvodnji, kao to su proizvodnja namjetaja, madraca, stolarije, betonskih blokova...[citat potreban]
Cazin trenutno ima neto vie od 7.000 nezaposlenih lica. Siva ekonomija je prisutna i prema nekim procjenama obuhvaća vie od 50% ukupne ekonomije Cazina.
Mineralni resursi
Na području općine Cazin nalaze se značajne geoloke rezerve gipsa, tufora, kvarcnog pijeska, pločastih vapnenaca i drugih minerala. Sjeveroistočno od naselja Stijena, na povrini neto manjoj od 1 km otkrivene su naslage gipsa. Geoloke rezerve su relativno velike, pa se cijeni da postoje uslovi za dalja istraivanja radi utvrđivanja industrijskih rezervi i njegovu primjenu u građevinarstvu. Utvrđeni su pojasevi i leće tufova i tufita u vertikalnoj i lateralnoj alternaciji s laporima. Najčeće su to kilometar dugi i 500 m iroki pojasevi. Na industrijsko testiranje slati su uzorci sa lokaliteta istočno od Trca i dobiveni su pozitivni rezultati, to znači da bi se tufovi mogli upotrebljavati za proizvodnju klinkera. Juno od Cazina registriran je pojas kvarcnih pječara. Debljina slojeva kreće se od 5-20 cm. Zapadno od Cazina, uz glavnu cestu kod Ćoralića, postoji ciglana u čijoj neposrednoj blizini se nalazi leite ciglarske gline. Postoje nalazita ciglarske gline i na drugim lokalitetima sa znatnim geolokim rezervama. Prerađivanje dolomita kod Ćoralića (Dehverua) je poznato i van granica Unsko-sanskog kantona. Osim lokaliteta "Dehverua" sigurno postoje značajne, dovoljno neistraene, geoloke rezerve tih dolomita na području općine Cazin. Cazinski ugljeni bazen protee se od Gnjilavca na jugoistoku do turlića na sjeverozapadu, na duini od oko 20 km i prosječnoj irini oko 6 km. Ugalj ovog bazena je lignit-mrki ugalj koji ima zadovoljavajuću debljinu i kvalitet u tri odvojena lokaliteta: Pjanići, Crnaja i turlić.[3] Debljina sloja u Pjanićima je u prosjeku 2 metra, u Crnaji 3 m, a u turliću preko 4,5 metara. Prema raspoloivim podacima moe se reći da ugalj bazena Cazin-Trac pripada vrsti neto loijih mrkih ugljeva (mrko-lignitski ugljevi). Donja toplotna vrijednost uglja je 13.593 kJ (3.245 kcal), sadraj vlage je 30,75%, pepela 17,6%, a sumpora 2,90%. Prema sadraju sumpora ovaj mrkolignitski ugalj spada u kvalitetnije ugljeve. Na lokalitetima Pjanića i Crnaje istraene su i obračunate bilansne rezerve A+B+C1 kategorije od 2.797.000 t, a vanbilansne C2 kategorije od oko 40.000.000 t uglja. Ograničena istraivanja izvrena na termalnim izvorima na području Tračkih Ratela su pokazala da se radi o ne agresivnim termalnim vodama, čije su temperature uz veće izdanosti male u plićim zonama.
DOM KULTUIRE
Javna ustanova Dom kulture je mjesto svih značajnjih kulturnih deavanja na prostoru općine. Dom kulture posjeduje i rukovodi internacionalnom Kolonijom skulptora koja raspolae specifičnom galerijom (galerija pod vedrim nebom) sa fundusom od preko stotinu monumentalnih skulptura.
Na prostoru općine egzistira i velik broj kulturno-umjetničkih drutava koji njeguju tradiciju i kulturu ovog kraja i BiH i ostvarjuju zavidnu saradnju sa drugim KUD-ovima u zemlji i inostranstvu.
Historija starog grada
Pouzdano se zna da je područje Cazina bilo naseljeno u prethistorijskom vremenu, o čemu svjedoče ostaci raznih predmeta od ilovače, kosti, kamena, bronce i eljeza pronađenih na loklitetima Čungar, Gradina, Selite i dr. Pojedini izvori, na osnovu iskopina u Čungaru, tvrde kako je na ovom prostoru bila neolitična naseobina.
Ovim područjima kao i ostalim krajevima Balkana dugo su vladali Rimljani. Propaću Zapadnog rimskog carstva (476.godine) mijenjaju se gospodari (Vizantija, Mađari, Bavarci, Hrvati, Turci, Austrijanci i dr.) Cazin je pripadao i staroj dravi Hrvatskoj, a 1522.godine postao je sjedite kninske biskupije. Nekoliko decenija kasnije, kninske biskupe zamijenili su Turci koji su Cazin osvojili 1576.godine. Konačno zaposijedanje BiH od strane Austro-Ugarske zavreno je upravo u ovom kraju. Krajem 19. stoljeća Cazin je poprimio sve odlike grada i postaje centar istoimenog kotara koji obuhvata područje Cazina i Velike Kladue.
Po posljednjem slubenom popisu stanovnitva iz 1991. godine, općina Cazin imala je 63.409 stanovnika, raspoređenih u 54 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Cazin u cjelini je ula u sastav Federacije BiH.
Nacionalni sastav stanovnitva - općina Cazin, popis 1991.
ukupno: 63.409
Bonjaci - 61.693 (97,29%)
Srbi - 778 (1,22%)
Hrvati - 139 (0,21%)
Jugoslaveni - 430 (0,67%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 369 (0,61%)
Nacionalni sastav stanovnitva - Grad Cazin, popis 1991.
ukupno: 12.203
Bonjaci - 11.536 (94,53%)
Jugoslaveni - 275 (2,25%)
Srbi - 129 (1,05%)
Hrvati - 95 (0,77%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 168 (1,37%)
Turizam
Turizam u Cazinu je uglavnom vezan za hotel Sedru koja je imala ugovorene aranmane za redovne posjete turista iz Holandije za vrijeme proljeća, ljeta i dijela jeseni. Kroz ove aranmane prezentiran je Cazinski sajam, dio vjerskih objekata i gastro-ponuda.
U poslijeratnom periodu je dolo do značajnijih posjeta turista općini odnosno "Sedri" u sklopu manifestacija "Una-regata" raftinga rijekomUnom od Bihaća preko Općine Cazin do Bosanske Krupe. Prisutan je i kongresni turizam kroz organizaciju raznih seminara, savjetovanja, naučnih skupova i sl. Novost je organizacija EKO sajma koji je prvi put odran na terenima kompleksa Sedra.
Prezentaciju turizma vre turističke zajednice, međutim općina Cazin nije osnovala turističku zajednicu prije rata niti poslije, te se Cazin u tom smislu nije mogao posebno niti predstaviti turističkoj klijenteli. U Cazinu postoji samo jedna turistička agencija i onda je jasno zato turizam u Cazinu ne zauzima mjesto koje moe.[citat potreban] Pored svega vano je napomenuti i čestu izmjenu propisa koji reguliraju financiranje turističke zajednice i veoma mala sredstva koja se za ovu namjenu izdvajaju.
Poseban značaj razvoju turizma u općini Cazin daje srednjovjekovni Stari grad "Ostroac" kao jedan od rijetkih dvoraca iz austrougarskog perioda sačuvanih na Balkanu. Također, tu je nekoliko srednjovjekovnih utvrda: Pećigrad, Stijena, turlić...
Klima
Ovo područje ima umjereno-kontinentalnu klimu sa dosta otrim zimama i toplim ljetima, sa znatnim uticajem lokalnih uslova. Srednja godinja temperatura zraka je 9,5 C, sa godinjom amplitudom temperature zraka od 20,6 C. Najhladniji mjeseci su: januar, zatim decembar i februar, dok su najtopliji juli, august, te juni.
OSTROZAC
Ostroac se prvi put spominje 1286. godine za vrijeme vladavine knezova blagajskih Babonića, koji su se nazvali knezovi Ostroki. Tvrđava je mnogo puta mijenjala gospodare od knezova, aga, begova i kapetana. Godine 1577. tvrđava postaje vlasnitvo Ferhad-bega Sokolovića. Nakon njegove kratke vladavine general Kevenhilberg osvaja Ostroac. Godine 1579. Osmanlije zaposjedaju Ostroac. Oko 300 godina Ostrocem upravlja porodica Beirević, sve do 1836. kada se ukidaju kapetanije. Mehmed-beg Beirevic prodao je grad Lotharu von Berksu. Ovaj je izvrio restauraciju utvrde i izgradnju dvorca u koji se uselio 1902. godine. Lothar von Berks, pl. vitez Maltekog Reda, rođen je 8. jula 1850. u Sunji. 1878. godine učestvuje u okupaciji Bosne i Hercegovine kao poručnik. Ostaje u Bihaću gdje će od 1895. do 1907. biti okruni načelnik. U to vrijeme će Berks izvriti dosta poteza oko uređenja grada i okoline, čiji se tragovi i danas vide. Recimo, u Bihaću "Jablanska ulica" koju je Berks dao izgraditi od grada pa do kanjona Une, tačno usmjerena pravac sjever-jug, i naredi da se lijevo i desno posade jablanovi, dok nedjeljom putuje od svog dvorca u Bihać, da ga prati hladovina jablana. Berks je dao i ruevinu Sokolac obnoviti i u njoj izletite urediti. O prelazu starog grada Ostroca u posjed Berksovih, u zemaljskoj arhivi u Sarajevu, sačuvani su lični dokumenti Berksovi, u kojima on na nekih 30-tak stranica daje izjave o nesuglasicama i "abrovima" oko preuzimanja Ostroca. U tim dokumentima se navodi, da je oko 1810. godine u starom gradu Ostrocu u velikom poaru izgorjela konak zgrada sa damijom. Damiju su ostročani dali obnoviti da bi opet oko 1850. godine stradala u poaru i nakon toga ostročani odluče sagraditi damiju 100-tinjak metara od te, na mjestu van grada gdje i danas stoji damija. Dodue to nije ta stara damija, nego 1904. godine, pomoću novčanih sredstava Berksovih, nanovo sagrađena seoska damija, sa malim minaretom koji je strio iz krova objekta. Berks navodi kako je Mehmedbeg Besirevic doao u posjed parcela u starom gradu te kako je vakufu pripadajuće parcele u istom, dao zamjeniti, tako da bi dobio jednu cjelinu. Nakon tog prepisa je doslo do kupovine ruevina starog grada od Berksove supruge, Izabelle von Berks. U dokumentu/izjavi se navodi, da je za obnovu starog grada i izgradnju dvorca te njegovih pratećih objekata, uloeno preko 190.000.00 austro-ugarskih kruna. ali se zemaljskoj vladi u Sarajevu na neopravdano osporavanje nekih ostročana Beirevića, koji nemaju navodno veze za plemenitim Mehmedbeg Beirevićem te nikad nisu zasjedali na starom gradu niti oni niti njihovi davni preci. Te da je jedini Mehmedbeg Beirević potomak zadnjek kapetana Ostrokog. Berks se dalje ali na Alibega Beirevića, koji navodno svojih 18 koza ne pazi kako treba pa te koze ulaze u ograđeni posjed Berksov i brste svjee zasađenu borovu umu i nanose tetu. Alibeg je bio na sudu zbog toga i bio je prinudđen platiti kaznu u iznosu od 20 austro-ugarskih kruna.... (nastavi ce se...) Berks je umro 1919. godine i sahranjen u parku svog dvorca. Njegova supruga Isabella von Berks je ostala da ivi u dvorcu sa svojim mlađim sinom isto Lotharom koji je 28. oktobra 1923. oenio Anu-Mariju, ćerku Valpovačkog grofa Rudolfa v. Normann. Porodica Berks se 1932. seli u Slavoniju a svoj veleljepni dvorac Ostroac od tada pa do 1942. koriste kao ljetnikovac. Kćerka Lothara i Ane-Marije i danas ivi u Crikvenici kao jedini potomak te plemenite porodice i čuva mnoge vrijedne fotografije iz svog djetinstva i ivota u Ostrocu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Ostroac je jedno vrijeme bio sjedite vrhovnog taba NOR-a. Od 1967. do 1992. godine u dvoritu utvrde je radila kolonija skulptura Ostroca.